Način na koji smo to uradili je, slobodno se može reći mangupski, jer Zmajevi su poput neke košarkaške velesile razbijali redom Kipar i Hrvatsku, ravnopravni bili sa Francuzima, a onda smo kolo prije kraja sačekali da se u Jazinama „potuku“ Hrvati i Francuzi. „Pijetlovi“ su slavili i obezbjedili plasman na EP ali i nama vizirali put u jednu od četiri zemlje gdje će se održati turnir (Latvija, Kipar, Finska i Poljska). Potom smo revijalno gostovali u Orleansu gdje je naša reprezentacija odigrala sjajno bez nekoliko reprezentativaca protiv također oslabljenog ali i dalje snažnog domaćina, a poraženi smo šutem sa zadnjim zvukom sirene (76:74).
“Zmajevi” djeluju izuzetno ozbiljno na parketu, najefikasniji smo tim u kvalifikacijama, djelujemo uigrano, naše akcije izlaze na FIBA klipovima, skakački smo nadmoćni, o nama se piše i ono što je najvažnije, ne postoje više „loše četvrtine“, „kriza u igri“, „minute bez koša“, „nagli pad forme“ i ostale gluposti koje su nas godinama pratile. Momci izgaraju za svaku loptu, a to vide i oni koji su nekad činili neke od najboljih i najuspješnijih generacija koje je ova zemlja imala.
Kako je lijepo biti dio tima koji živi za svoje navijače i državu, a ovi isto tako za tim, osjećaj je koji je jako dobro poznat nekadašnjem kapitenu, lideru, košarkaškom gorostasu, Samiru Avdiću, djetetu košarkaške institucije sarajevske Bosne, a poslije pripadniku čuvene generacije stare države, košarkaške velesile Jugoslavije, koja je izbacila vrhunske košarkaše i buduće evropske i NBA zvijezde poput Đorđevića, Kukoča, Rađe… Pokorili su sve što se imalo pokoriti, a vrhunac je bio u malom italijanskom gradiću Bormiu, na Svjetskom juniorskom prvenstvu, kad su pokupili zlato i to pobjedivši Amerikance.
Po raspadu bivše Juge, te tokom i poslije agresije na BiH, Avdić je ustao uz svoju zemlju te je predvodio generaciju s Markovićem, Firićem i ostalima. Briljirao je i vodio tim do 8. mjesta na EP-u u Njemačkoj, punivši mreže Hrvata, Španaca, Estonaca, Italijana… Briljirao je i na EP 1997., da bi zbog povrede propustio EP 1999. do kojeg je odlično odradio kvalifikacije i čuvene mečeve protiv Hrvatske i Litvanije.
Poslije je ovaj proslavljeni košarkaš Bosne, Unicaje, Melite, Tuborga… obavljao u funkciju sportskog direktora u svojoj matičnoj Bosni, te bio dio sjajnih rezultata koje je Bosna pravila u godinama nakon agresije na BiH, kako na regionalnom tako i na širem planu.
Pobjednički mentalitet
Sa Avdićem smo razgovarali o plasmanu „Zmajeva“ na EUROBASKET, njegovim očekivanjima, te smo se osvrnuli i na popularne Studente kao i generalno na bh. košarku.
Pitali smo Avdića da li ga ove kvalifikacije, a pogotovo ubjedljiva pobjeda nad Hrvatskom u Skenderiji, u meču koji je bio i presudan, vratilo u dane kada je bio dio one sjajne generacije koja je bilježila pobjede iako su radili i trenirali u lošijim uslovima nego što ih košarkaši imaju danas.
– Kroz ove kvalifikacije kojim smo ponovno na Eurobasketu naša muška košarkaška reprezentacija je pokazala da igra vrhunsku košarku, posjeduje pobjednički mentalitet i ono najvažnije bezrezervno se bore za Bosnu i Hercegovinu! Porediti današnji tim sa onim našim od prije 20 i više godina nije baš zahvalno, ali mogu reći da ovi momci istim žarom izgaraju za Bosnu i Hercegovinu kao i moja, ali i generacije prije. Čast je nastupati za Bosnu i Hercegovinu i zbog toga nas poštuju u svijetu košarke, jer znaju da Bosna i Hercegovina uvijek ide na pobjedu, smatra naš sagovornik.
Na pitanje da li je previše tražiti od ovih momaka da izbore Top 8 na EURU, Avdić kaže:
– Za ovu generaciju naših reprezentativaca koja će sigurno igrati još dugo vremena zajedno, možemo iskazati veliki optimizam i vjeru da mogu proći u drugi krug Eurobasketa. Imaju veliko samopouzdanje, odlični su igrači, ali na poseban i odgovoran način poštuju dogovoreno sa stručnim štabom, smatra Avdić, te naglasio neke od faktora koji su bitni da se ispune kako bi ekipa postigla svoj punu potencijal:
– Iskreno se nadam da će svi biti zdravi, da će Gegić biti potpuno spreman za Eurobasket. Reprezentacija je skup najboljih pojedinaca, svako ima svoju ulogu u ostvarenom postignuću. Moja velika želja je da Emir Sulejmanović ponovo bude dio ove reprezentacije.
Amerikanac Xavier Castaneda je novo ime u selekciji BiH. U međuvremenu je doživio težu povredu na gostovanju u Francuskoj, ali se očekuje njegov povratak do ljeta. Avdić smatra da bi on, potpuno spreman, mogao biti veliko pojačanje iz više razloga.
– Definitivno Castaneda je igrač koji se igračkim, ali ljudskim kvalitetima uklapa u naš Tim. Ako uzmemo u obzir da su Gegić, Musa i Atić pokrivali poziciju organizatora igre, Castaneda je upravo profil igrača kakav je potreban našoj reprezentaciji.
Obzirom na to da sa velikim uspjehom nastupa u Francuskoj, a to je jedna od najkvalitetnijih košarkaških liga Evrope, možemo zaključiti da će upravo njegovo iskustvo dati poseban ton u nekim momentima utakmice gdje će biti potrebna hladna glava. Raduje me činjenica da su ga naši reprezentativci primili na najbolji mogući način i da li mu podršku u njegovom prvom zvaničnom nastupu. Neka tako i ostane, kaže Avdić.
Vratili smo se malo unazad, na 2015. godinu kada su bh kadeti osvojili zlato na EP-u. Iako su mnogi očekivali da će mnogi od njih napraviti velike karijere, to se za sad može reći jedino za Džanana Musu koji je član Reala i jedan od glavnih igrača u reprezentaciji. Naravno, svi su oni nastavilli dalje, mnogi su napredovali, na spisku Bećiragića našao se i Sikiraš iz te generacije, ali nekako ostaje dojam da je ova generacija ipak nedovoljno iskorištena.
Avdić je i sam bio član juniorskih prvaka, pa smo ga pitali šta je sve potrebno jednom mladom košarkašu kako bi postao košarkaška zvijezda?
– Izuzetno talentirana generacija! Ali talent nije presudan faktor, istakao je naš legendarni košarkaš.
– Naporan rad, dobro zdravlje, ali i sportska sreća su elementi koji u mnogome utiču na razvoj mladih igrača, dodao je.
Bit će Bosna opet šampion!
Prvenstvo BiH u košarci dosta je izmiksano mladim i iskusnim košarkašima, a po kvaliteti ističu se prije svih Igokea, te Široki, Bosna, Borac…, ekipe kojih okosnicu čine uglavnom stariji i iskusniji igrači. Jasno je da nema dovoljno rada s mladima u bh. košarci i da se ne crpi dovoljno kvalitetno talenat kojim je naša zemlja uvijek raspolagala.
Avdić smatra da je potrebno ispuniti barem desetak osnovnih stvari kako bi se dobio jedan kvalitetan i funkcionalan košarkaški sistem u zemlji.
– Dati kratko obrazloženje ili odgovor na ovo složeno pitanje je tema za sebe. Opet dolazimo do onog što sam ranije spominjao. Organizacija kluba, jasna vizija i misija, trenerski kadar, infrastruktura, finansijska podrška, igrački kadar, te stručni, trenerski i medicinski kadar faktori koje morate imati ako želite kvalitetne klubove i prvenstvo u kojem će stasavati košarkaški talenti.
KK Bosna je ponovo na nogama, u domaćem prvenstvu su u vrhu, a zasad se dobro “laktaju” i na regionalnom planu, u regionalnoj ABA 2 ligi, gdje su izborili “ligu za prvaka”. Možemo li očekivati Bosnu jednog dana u ABA 1 ligi ili čak u vrlo skupoj Euroligi?
– KK Bosna zaslužuje i pripada joj mjesto u Regionalnoj ligi. Zahvaljujući entuzijazmu, radu i velikoj želji da Grad Sarajevo ima klub po mjeri, najveće zasluge pripadaju jednom predanom timu ljudi na čelu s Dubravkom Barbarićem. Ja iskreno vjerujem da su “loši dani” za KK Bosna Sarajevo prošlost. Kako lijepa izreka kaže: Biće Bosna opet šampion!, zaključio je Samir Avdić u razgovoru za Bosnainfo.