Na jednoj lokaciji u južnoj Ukrajini, rekao je da su “ispitivanja, mučenje, trajala oko sedam dana”.
“Mučili smo ih svaki dan, noć, ponekad dva puta dnevno”, priznao je Jefremov.
Jefremov je više puta pokušavao da podnese ostavku u vojsci, ali je na kraju otpušten jer je odbio da se vrati u Ukrajinu.
Jefremov je 10. februara 2022. stigao na Krim, ukrajinsko poluostrvo koje je Rusija anektirala prije devet godina. Bio je šef jedinice za razminiranje 42. motorizovane streljačke divizije i obično je bio stacioniran u Čečeniji, na ruskom sjevernom Kavkazu. On i njegovi ljudi su poslati da učestvuju u “vojnim vježbama”, kaže on.
“U to vrijeme niko nije vjerovao da će biti rata. Svi su mislili da je ovo samo vježba. Siguran sam da čak ni viši oficiri nisu znali”, Jefremov se priseća da je vidio ruske trupe kako lijepe identifikacione oznake na svoje uniforme i slikaju slovo “Z” na vojnoj opremi i vozilima. Za nekoliko dana, “Z” je postalo simbol onoga što je Kremlj nazivao svojom “specijalnom vojnom operacijom”.
Jefremov tvrdi da nije želio da ima ništa s tim.
“Odlučio sam da dam otkaz. Otišao sam kod svog komandanta i objasnio mu svoj položaj. Odveo me je kod višeg oficira koji me nazvao izdajnikom i kukavicom”, tvrdi bivši oficir.
Dodaje da je ostavio pištolj, sjeo u taksi i odvezao se. Htio je da se vrati u svoju bazu u Čečeniji i da da zvaničnu ostavku. Tada su mu drugovi telefonirali sa upozorenjem.
“Pukovnik mi je obećao da će me staviti u zatvor do 10 godina zbog dezerterstva i obavijestio je policiju”, kaže Jefremov i da je pozvao vojnog advokata, koji mu je savjetovao da se predomisli.
“Sada shvatam da sam to trebao ignorisati i nastaviti dalje, ali plašio sam se da ću biti stavljen u zatvor”, kazao je.
Vratio se da se pridruži svojim ljudima.
Gospodin Jefremov insistira da je “antiratnih” stavova. Uvjerava da nije učestvovao u ruskoj aneksiji Krima, niti u borbama na istoku Ukrajine kada je prvi put izbio rat u Donbasu prije devet godina.
Rusija je 2014. godine bila optužena ne samo da je organizovala separatističku pobunu, već i da je poslala svoje trupe. Konstantin također kaže da nije učestvovao u vojnoj operaciji Rusije u Siriji.
“Posljednje tri godine bio sam uključen u deminiranje u Čečeniji, mjestu koje je proživjelo dva rata. Mislim da je posao koji sam tamo radio koristio ljudima.”
“Ruski vojnici i oficiri grabili su sve što su mogli”
Jefremov je stavljen na privremenu dužnost u streljački vod. On kaže da je 27. februara, tri dana nakon ruske invazije, njemu i njegovim ljudima naređeno da se presele na sjever sa okupiranog Krima. Krenuli su prema gradu Melitopolju.
Narednih 10 dana proveli su na aerodromu koji su ruske trupe već zauzele. On opisuje pljačku kojoj je prisustvovao.
“Vojnici i oficiri su grabili sve što su mogli. Penjali su se po avionima i prolazili kroz sve zgrade. Jedan vojnik je odnio kosilicu. Ponosno je rekao: ‘Ovo ću ponijeti kući i pokositi travu pored naše kasarne.’
“Sjekire, bicikli, sve su to strpali u svoje kamione. Toliko stvari su morali da naguraju da bi stali u vozila.”
“Sve vrijeme smo spavali napolju”, prisjeća se on. “Bili smo toliko gladni da smo krenuli u lov na zečeve i fazane. Jednom smo naišli na vilu. Unutra je bio ruski borac. ‘Mi smo iz 100. brigade i sada živimo ovdje'”, rekao je vojnik.
“Bilo je toliko hrane. Frižideri su bili prepuni. Bilo je dovoljno hrane da se preživi nuklearni rat. Ali vojnici koji su tamo živjeli hvatali su japanske šarane u jezeru i jeli ih.”
Ispitivanje i mučenje
Grupa Konstantina Jefremova preselila se da čuva ono što on opisuje kao “logistički štab” u aprilu – u grad Bilmak, sjeveroistočno od Melitopolja. Tamo je, kaže, svjedočio ispitivanjima i maltretiranju ukrajinskih zarobljenika.
Prisjeća se dana kada su dovedena tri zatvorenika.
“Jedan od njih je priznao da je snajperist. Čuvši to, ruski pukovnik je poludio. Udario ga je, povukao Ukrajincu pantalone i pitao da li je oženjen.
“Da”, odgovorio je zatvorenik. “Onda mu neko donese krpu“, rekao je pukovnik. “Pretvorićemo te u djevojku i poslati tvojoj ženi video”.
Drugi put je, kaže gospodin Jefremov, pukovnik tražio od zatvorenika da imenuje sve ukrajinske nacionaliste u njegovoj jedinici.
“Ukrajinac nije razumio pitanje. On je odgovorio da su vojnici bili pomorska pješadija ukrajinskih oružanih snaga. Za taj odgovor su mu izbili zube”, tvrdi Jefremov.
Kremlj želi da Rusi vjeruju da se Rusija u Ukrajini bori protiv fašista, neonacista i ultranacionalista. Ovaj lažni narativ služi za dehumanizaciju Ukrajinaca u očima ruske javnosti i vojske.
Gospodin Jefremov kaže da je ukrajinski zatvorenik imao povez na očima.
“Pukovnik je zarobljeniku prislonio pištolj na čelo i rekao ‘Izbrojat ću do tri i onda ću te upucati u glavu'”, prepričava ruski oficir.
“Prebrojao je i onda pucao, ali u njegove uši. Počeo sam da vičem na njega. Rekao sam: ‘Druže pukovniče! Ne čuje vas, oglušili ste ga”, Jefremov opisuje kako je pukovnik naredio da se Ukrajincima ne daje normalna hrana – samo voda i krekeri. Ali kaže: “Pokušali smo da im damo topli čaj i cigarete.”
Da zatvorenici ne bi spavali na goloj zemlji, gospodin Jefremov se prisjeća i kako su im njegovi ljudi bacali sijeno, “noću, da nas niko ne vidi”.
Tokom drugog ispitivanja, gospodin Jefremov kaže da je pukovnik pucao u zarobljenika u ruku i u desnu nogu ispod koljena, što je pogodilo kost. Konstantin kaže da su njegovi ljudi previli zatvorenika i otišli kod ruskih komandanata, “ne kod pukovnika, on je bio lud” i rekli da zatvorenik mora u bolnicu, inače će umrijeti od gubitka krvi.
“Obukli smo ga u rusku uniformu i odveli u bolnicu. Rekli smo mu: ‘Nemoj reći da si ukrajinski ratni zarobljenik, jer će ili doktori odbiti da te liječe, ili će povrijeđeni ruski vojnici čuti i pucati u tebe i nećemo ih moći zaustaviti.”
BBC nije bio u mogućnosti da zasigurno potvrdi konkretne navode Konstantina Jefremova o mučenju, ali su u skladu sa drugim tvrdnjama o zlostavljanju ukrajinskih zatvorenika, ovi navodi vrlo istiniti.
Proglašen kao izdajnik
Jefremov se na kraju vratio u svoju jedinicu za deminiranje, ali ne zadugo.
“Nas sedam je donijelo odluku da napusti vojsku”, kaže on. Krajem maja, ponovo u Čečeniji, napisao je pismo ostavke. Neki viši oficiri nisu bili zadovoljni.
“Počeli su da mi prijete. Policajci koji nisu proveli dan u Ukrajini govorili su mi da sam kukavica i izdajica. Nisu mi dozvolili da dam ostavku. Otpušten sam.
U septembru 2022., predsjednik Putin je proglasio ono što je nazvao “djelimičnom mobilizacijom”. Stotine hiljada ruskih državljana bilo je regrutovano u vojsku i poslato u Ukrajinu.
Jefremov kaže da je smislio je plan za bijeg.
“U kući u kojoj sam stanovao napravio sam otvor na tavanu za slučaj da policija i vojskovođa provale”, prepričava Jefremov.
“Registratori su se vozalo oko moje kuće i čekali me u svojim kolima. Tako da sam iznajmio stan i tu se sakrio”, tvrdi on.
“Krio sam se i od komšija, jer sam čuo za slučajeve kada su komšije govorile policiji o mladićima koji su regrutovani i koji se kriju. Smatrao sam da je ova situacija ponižavajuća i neprihvatljiva”, kaže Jefremov.
Gospodin Jefremov je kontaktirao rusku grupu za ljudska prava Gulagu.net, koja mu je pomogla da napusti Rusiju.
Šta Jefremov misli o onim Rusima, a ima ih mnogo, koji izražavaju podršku odluci Vladimira Putina da napadne Ukrajinu?
“Ne znam šta se dešava u njihovim glavama”, kaže on. “Kako su mogli da dopuste da budu prevareni? Kada odu na pijacu, znaju da mogu da budu prevareni, ne vjeruju svojim ženama, svojim muževima, a u ovo su povjerovali”, priča Jefremov.
Bivši oficir kaže i da ih Putin vara već 20 godina. “On samo mora dati riječ i ti ljudi su spremni da odu i ubiju i umru. Ne mogu to razumjeti”, priča Jefremov.
Dok završava razgovor s novinarom BBC – a, gospodin Jefremov se izvinjava narodu Ukrajine.
“Izvinjavam se cijelom ukrajinskom narodu što sam došao u njihov dom kao nepozvani gost s oružjem u rukama. Hvala Bogu da nisam nikoga povrijedio. Nikoga nisam ubio. Hvala Bogu da nisam ubijen. Nemam čak ni moralno pravo da tražim oproštaj od Ukrajinaca. Ne mogu sebi oprostiti, pa ne mogu očekivati da mi oproste”, kazao je Jefremov na kraju razgovora.