Nakon pređenih 700 km u dvije sedmice, u nedjelju 12. marta stigli su na njihov cilj, crkvu sv. Jakova u Međugorju. Gerard Grgić rodom je iz Boče kod Brčkog.
Kada je imao 6 godina njegova se porodica preselila u Beč. Slavko Bošnjak je rodom iz Foče kod Doboja i za vrijeme rata u BiH je izbjegao u Beč. Inače Slavko je Gerardov tetak. Hodočašće je trajalo dvije sedmice, a ruta je bila Gerardov plan prema mjestima zaustavljanja.
Tako su prošli Austriju, Mađarsku, Hrvatsku i BiH te se zaustavljali u sljedećim gradovima: Beč, Sopron, Sarvar, Bohenye, Sumeg, Nagyatad, Balaton, Virovitica, Daruvar, Lipik, Gradiška, Banja Luka, Šipovo, Mrkonjić Grad, Kupres, Tomislavgrad, Posušje, Grude, Međugorje.
Nakane ovog hodočašća bile su dvije. Prva: molitva Gospi za zaštitu njihove djece. Druga i najvažnija nakana bila je molitva i žrtva za ozdravljenje njegove supruge Mine i mlađe kćerkice Emily koje obje imaju nepoznatu i rijetku bolest mišića (bethlem myopathie) koju na svijetu ima samo stotinjak osoba i za koju zasad nema lijeka. Prepoznavši granice nauke i tehnologije, odlučio je kao suprug i otac staviti se pod Božju zaštitu i svojom žrtvom pješačenja moliti Boga za čudo: ili ozdravljenje ili pronalazak terapije, piše Međugorje-info.
Također je zahvalan svojoj porodici koja ga je svakodnevno podupirala na njegovom putu, kao i supruzi koja je prezahvalna i dirnuta njegovom žrtvom