Fudbal

Paradoks zvani Pep Guardiola

Kada je Bayern Munchen u januaru 2013. objavio da će Pep Guardiola biti sljedeći trener bavarskog giganta, bilo je vrlo jasno koja je njegova misija.

FOTO: EPA/FERNANDO VELUDO ; EPA/PETER KNEFFEL; EPA/ULI DECK
FOTO: EPA/FERNANDO VELUDO ; EPA/PETER KNEFFEL; EPA/ULI DECK

Njemački velikan pretrpio je svojevrsni kulturni šok prethodnih godina, Borussia Dortmund Jurgena Kloppa srušila ih je do titula 2011/12. i 2012/13. To je značilo da je Bayern osvojio samo jedan naslov, 2010/11., u posljednje četiri godine, a Wolfsburg je osvojio šokantnu titulu 2009.-10.

Nisu osvojili Ligu prvaka od 2001. godine, pretrpili su bolan poraz na domaćem terenu od Chelseaja u finalu 2012. godine.

Pep Guardiola je izabran da sve to promijeni; vratiti domaću dominaciju najuspješnijem njemačkom klubu i ponovno ga uspostaviti kao europsku silu, sposobnu više puta osvojiti Ligu prvaka baš kao što je to učinio u Barceloni.

Ipak, do kraja sezone, neposredno prije nego što je trebao preuzeti dužnost od Juppa Heynckesa koji se povukao, Bayern je osvojio Bundesligu s golemih 25 bodova, osvojio DFB Pokal i okajao se za grijehe iz prošlosti pobijedivši Dortmund u finalu Lige prvaka za kompletiranje historijskog trostrukog uspjeha.

Odjednom je Guardiola dobio zadatak ne toliko kao obnovu Bayerna, već pretvaranje europskog prvaka u stroj za trofeje. Paradoksalno, on je i uspio i nije uspio.

Tri naslova prvaka u tri godine

Mora se prethodno reći da je za Bayern osvajanje naslova prvaka uvjet, a ne veliki uspjeh.

Od 1969. Bayern je osvojio natjecanje 31 put po stopi koja je u prosjeku više od jedne svake druge godine, pa se stoga očekivalo da Guardiola osvoji ligu u svojoj prvoj sezoni.

Test je položio s najboljim ocjenama. Pod vodstvom Juppa Heynckesa prethodne sezone Bayern je postavio rekord osvojivši ligu do 28. kola. Pep Guardiola je to uspio do 27., srušivši taj rekord iako nije nadmašio zbroj bodova iz prethodne sezone.

Naoružan novim pojačanjima njemačke zvijezde Maria Gotzea iz rivalskog Dortmunda i Thiaga Alcantare iz Barcelone, ​​Guardiola je promijenio Bayernov stil igre u nešto što je više sličilo njegovom.

To se pokazalo već u njegovoj prvoj utakmici kao trenera u njemačkom Superkupu: nestalo je 4-2-3-1, a došlo je 4-3-3. Umjesto izrazitog defanzivnog veznog u liku Bastiana Schweinsteigera, preferirao je Thiaga u ulozi registe.

Bilo je previše rano i Bayern je izgubio od Dortmunda 4-2, zbog čega se Guardiola malo povukao ponovnim uvođenjem Phillipa Lahma i Schweinsteigera, ali njegova putanja prema novom Bayernu bila je jasna i postajala je sve prisutnija kako su mjeseci odmicali, a Guardiolini ljudi marširali prema naslovu Lige i Pokalu kako bi kompletirao debitantski dvostruki pehar za novog trenera.

Sljedeće godine osvojen je samo naslov prvaka, a Robert Lewandowski je zamijenio Dortmund za Bavarsku u ljeto, dok je Toni Kroos otišao u Real Madrid i de facto ga je zamijenio Xabi Alonso koji je otišao u drugom smjeru.

Uspjeh u ligi nije bio toliko dominantan te sezone, ali Bayern je ipak osvojio s 10 bodova prednosti nad Wolfsburgom, a Dortmund je bio na niskom sedmom mjestu.

Guardiolina posljednja sezona također je imala ligaški uspjeh, naslov osvojen s 10 bodova još jednom s Dortmundom ovaj put drugoplasiranim, ali je također donio DFB Pokal za kompletiranje još jednog domaćeg doublea. Do ovog trenutka, otisci Katalonca bili su čvrsto po cijeloj ekipi.

To je opet bilo očito u transferima napravljenim te sezone; Schweinsteiger, koji još uvijek imao samo 30 godina, otišao je jer je bio manje korišten, dok su Douglas Costa i Arturo Vidal stigli.

Domaći trijumf je neporeciv, ali kvaliteta natjecanja može se dovesti u pitanje, jer Guardiola svake sezone osvaja ligu, a najbolji igrači iz Bayernovog najbližeg historijskog i modernog rivala Dortmunda potučeni su od bavarske ekipe.

Možda je znakovito da je nekoliko igrača koje je Pep Guardiola doveo ostalo kao ključni članovi ekipe kada je on otišao; Joshua Kimmich stigao je kao čudo od djeteta u Guardiolinoj posljednjoj sezoni i jasno je da je Lewandowski bio prvo ime na listi ekipe nakon dolaska, ali to je to.

Europski neuspjeh?

Jesu li tri poraza u polufinalu u tri godine neuspjeh? Uzimajući u obzir da je Guardiola naslijedio ekipu koja je upravo osvojila Ligu prvaka, to svakako možete tvrditi.

Poticaj pri Guardiolinom dolasku uvijek je bio da Bayern postane jedna od najvećih sila u europskom fudbalu, da se uzdigne iz gotovo sjajne ekipe u ekipu koja bi uvijek bila favorit za pobjedu i koja bi često to činila.

Kada je prelazak najavljen u januaru 2013., Dietmar Hamann rekao je za BBC Radio 5 uživo da je osvajanje Lige prvaka Guardiolina misija.

“Bayern Munchen je jedan od najboljih klubova na svijetu, ako ne i najbolji”, rekao je.

“Bayern je bio u dva finala Lige prvaka u posljednjih nekoliko godina i on mora osjećati da ima ozbiljne šanse osvojiti Ligu prvaka s njima – oni su u rangu s najboljim klubovima u Europi.”

Ali u tri sezone Pep Guardiola je triput izgubio od španskih ekipa u polufinalu.

Prvo od Real Madrida, koji je dominirao nad Bayernom tokom dvije utakmice i posramio ih s 5-0.

Sljedeća stanica je bila Guardiolina stara ekipa Barcelona. Opet, Bayern je bio pregažen preko obje noge, a Guardiolina sklonost pretjeranom razmišljanju i petljanju došla je do izražaja.

Izašao je na Camp Nou s trojicom pozadi u pokušaju da kontrolira posjed i učini bespomoćnom prednju trojku Messi-Suarez-Neymar, ali dogodilo se suprotno i Bayern je izgubio 3-0 od uskoro europskog prvaka u prvoj utakmici.

Uzvratna utakmica nije bila puno bolja. Možda su pobijedili 3-2 u Bavarskoj, ali Barcelona je postigla dva i rano završila utakmicu.

“Ići tri protiv tri pozadi, govorili smo da je to ‘hrabro’, ali bilo je ludilo ići protiv te prednje trojice”, rekao je Jamie Carragher analizirajući prvu utakmicu. “Barca je mogla tako rano završiti utakmicu.”

U posljednjoj sezoni gostovao je Atleticu Madridu Diega Simeonea. Fizički, brutalni i učinkoviti, prorezali su Bavarce i ništa nisu dali.

Bayern je izgubio gostujuću utakmicu s 1-0, a nedostatak golova u gostima na kraju ih je izbacio iz takmičenja kada su Simeoneovi ljudi ugrabili gol u gostima i zavalili se, sretni što su prošli u finale golovima u gostima unatoč Bayernovoj pobjedi od 2-1 na Allianz Areni.

Paradoksalni Pep Guardiola

Guardiolin boravak u Bayernu bio je čudan.

Na mnogo načina to je bio čudan potez od samog početka; trener s vrlo osebujnim stilom igre koji uopće nije bio ono što je Bayern koristio prije i koji je imao izrazito drugačiju klupsku kulturu od one s kojom je proveo cijelu karijeru prije dolaska.

Bilo je dosta domaćih uspjeha s tri titule i dva Kupa u tri godine. Počeo je trenutni niz od osam uzastopnih naslova i, kao što je spomenuto na početku, takva vrsta dominacije nedostajala je Bayernu pola desetljeća ili tako nešto.

Ipak, nedostajali su smisleni izazovi za titule izvan Munchena tokom razdoblja koje je Guardiola proveo u Njemačkoj, a to bi donekle pridonijelo njegovim rutinskim pobjedama u Bundesligi.

Usporedite to s njegovim domaćim uspjehom sa Cityjem, gdje je pretvorio klub u najnemilosrdnijeg osvajača titula i udobnih favorita u ligi svake sezone, što, važno je zapamtiti, prije nisu bili.

Ali s Bayernom, a sada i Cityjem, Guardiola se mučio u Europi.

Njegova gotovo kompulzivna potreba za petljanjem u ključnim trenucima pridonijela je njegova tri poraza u polufinalu s Bayernom i porazu u finalu 2021. s Cityjem, gdje je odluka o izostavljanju tradicionalnog defanzivnog veznog igrača bila jednostavno zbunjujuća.

Pep Guardiola je u Bayernu bio paradoks, a to je i dalje. Ali kao što je sposoban frustrirati navijače klubova koje vodi, sposoban je i donijeti im konačan uspjeh.

Osjećaj sa trenutnom ekipom Citya je ako ne sada, kada će onda osvojiti evropsku titulu?