New York Times objavio je opširnu priču o bh. reprezentativcu Esmiru Bajraktareviću, čiji životni put opisuje kao mnogo više od sportske priče.
Američki list podsjeća da je Bajraktarević rođen u saveznoj državi Wisconsin, ali da njegovi korijeni vode u Bosnu i Hercegovinu. Njegovi roditelji, Elmir i Emina, preživjeli su rat i izbjegli iz Srebrenice, gdje su u genocidu u julu 1995. godine ubijeni njegov djed po ocu i četvorica amidža.
List navodi da je upravo zbog tog porodičnog naslijeđa trenutak kada je Bajraktarević pogodio odlučujući penal protiv Italije za plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo imao mnogo dublje značenje od samog sportskog uspjeha.
Nakon što je zatresao mrežu Gianluigija Donnarumme, skinuo je dres i podigao ga prema tribinama tako da se jasno vidi njegovo prezime.
Kako piše New York Times, tim gestom nije slavio samo pobjedu reprezentacije, već je odao počast svojoj porodici i svim žrtvama čije uspomene nosi sa sobom.
“Srebrenica je dio mene”
Američki list podsjeća na raniju Bajraktarevićevu izjavu u kojoj je govorio koliko ga određuje porodična historija.
“Srebrenica je nešto što nikada neću zaboraviti. To je dio mene i onoga što jesam. Nosim je u svojoj krvi.”
Njegove riječi dodatno su dobile na težini nakon što je upravo on preuzeo odgovornost za odlučujući penal protiv Italije.
Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić tada je na društvenim mrežama objavio poruku koju prenosi i New York Times.
“Postojao je plan da se ovaj dječak nikada ne rodi, da se moja djeca nikada ne rode i da se nijedno naše dijete nikada ne rodi. Njihov smijeh je naša najveća osveta.”
Od američke reprezentacije do Zmajeva
New York Times podsjeća da je Bajraktarević prošao omladinske selekcije Sjedinjenih Američkih Država, a početkom 2024. godine upisao je i jedan nastup za seniorsku reprezentaciju SAD-a u prijateljskoj utakmici protiv Slovenije.
Ipak, kako je i sam ranije govorio, odluka o izboru reprezentacije nikada nije bila dilema.
“Nije bilo nikakve sumnje jer sam oduvijek znao da će to na kraju biti Bosna i Hercegovina.”
Autor teksta ističe da je Bajraktarević odrastao uz priče o Bosni i Hercegovini, govorio bosanski jezik u porodičnom domu, jeo tradicionalna bosanska jela i od malih nogu idolizirao kapitena Edina Džeku.
Od ‘Milwaukee Messija’ do Svjetskog prvenstva
Američki list podsjeća da je Bajraktarević prve ozbiljne fudbalske korake napravio u omladinskoj školi New England Revolutiona, gdje je zbog svog talenta dobio nadimak “Milwaukee Messi”.
Početkom 2025. godine prešao je u redove nizozemskog PSV-a, a samo nekoliko mjeseci kasnije postao jedan od ključnih igrača reprezentacije Bosne i Hercegovine.
U osmini finala Svjetskog prvenstva protiv Sjedinjenih Američkih Država očekuje ga poseban susret, budući da će igrati protiv zemlje u kojoj je rođen.
Na suprotnoj strani bit će i njegovi saigrači iz PSV-a Sergiño Dest i Ricardo Pepi, kao i nekoliko bivših reprezentativnih kolega iz američkih omladinskih selekcija.
“Život je nepobjediv”
U razgovoru za New York Times direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić poručio je da Bajraktarevićeva priča nadilazi sport.
“Njegov otac nije trebao preživjeti juli 1995. godine, a danas njegov sin pomaže Bosni i Hercegovini da piše novu historiju. Život je nepobjediv.”
Na kraju teksta New York Times zaključuje da je upravo Esmir Bajraktarević postao simbol nove generacije Bosne i Hercegovine – generacije koja nosi teško naslijeđe prošlosti, ali kroz sport ispisuje novu priču o zemlji svojih roditelja na najvećoj svjetskoj pozornici.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.