Tako se i uprava sa Senadom Misimovićem ponijela prema sadašnjem i tadašnjem treneru Edisu Mulaliću kada mu je dala otkaz kolo prije kraja prvenstva, pa su sami sebi nanijeli godine nesreće i prokletstva.
Elem, Joldić je doskora bio prvi pomoćnik Edisa Mulalića, prije toga trener juniora, generacije koja je napravila najveću promociju Želje u Evropi u posljednjih desetak godina i najviše razgalila navijače svojim nastupom u Omladinskoj Ligi prvaka. Utakmice protiv Levskog, Lokomotive i Atletico Madrida bile su istinski melem na ranu s dugogodišnjim nezacjeljenjem.
Ali, avaj, Omer Joldić, član šampionske generacije iz 2001. i 2002 od sutra će se baviti svojim poslom na drugom mjestu, kao trener Visočke Bosne.
– O tome kako sam otišao iz Željezničara neću javno da pričam. Nisam otišao svojom voljom i ne bi bio nikakav problem, ali mi je žao zbog načina, jer sam ipak u klubu 15 godina. Sebe smatram dijelom Želje, dijete mi je tu i mislim da svaki klub treba više da cijeni ljude koji su tu dugo i koji rade pošteno. Ja iskreno vjerujem da ću se vratiti u klub kad-tad – govori Joldić za Bosnainfo.
Nedugo nakon što ni pripreme za ovu sezonu nije počeo na Grbavici, dobio je poziv od Visočke Bosne.
– Imao sam stvarno korektan razgovor, rekao ljudima da ja ttrenutno ne poznajem ekipu da bi bilo šta mogao obećati. Shvatili su me i dali odrješene ruke u radu u smislu da se ne očekuju kule i gradovi. Bitno je da budemo pri vrhu. Ja ću raditi najbolje kako znam, pa vidjet ćemo kako će se stvari odvijati. Bitno je da nema pritiska ni suluduh ambicija – priznaje Joldić.
Dok je bio trener juniora FK Željezničar, Plavi su imali pomenutu generaciju „Atletico Madrid“, a s obzirom da je duhom uvijek prisutan uz Željezničar, niti se može kao gumicom izbrisati sve dobro što je napravljeno, zanimalo nas kako s ove distance Joldić gleda na taj period i da li se ta generacija mogla bolje iskoristiti. Klub je najavio rez kada je u pitanju omladinski pogon, a od 1. avgusta direktorsku palicu preuzet će Edin Ćurić.
– Svako ko misli da bi svake godine trebali imati dva-tri igrača nema pojma o fudbalu i kako stvari funkcioniraju. Mi smo imali tu generaciju iz koje je ostalo nekoliko igrača, a da bi se iskoristila na pravi način morala je postojati podrška kluba. Ne postoji omladinski pogon koji će godišnje izbacivati nekoliko igrača za prvi tim, a ako pritom ne postoji filozofija kluba da se daje šansa talentovanim juniorima, onda piši propalo. Nadalje, naša djeca nisu baš toliko talentovana da se odmah uhvate u koštac s profesionalnim fudbalom i da u kontinuitetu pružaju dobre igre. Za to bi morao klub stati iza nekog takvog igrača, ali hajde stisni. Ne odigra li tri utakmice kako treba vidjet ćeš kako će se tribine na njega obrušiti – smatra Joldić.
Dodaje da je problem generalno našeg fudbala što smo slijepo crijevo, kao što smo i u saobraćajnom smislu. Da ne postoji u klubovima jasna vizija, plan za tri do pet godina, nego se sve radi stihijski s težnjom da se za kratko vrijeme napravi rezultat.
– A, onda i siromašni smo, da su veći transferi u igri, ne bi mladi igrač hrlio što prije da ode bilo gdje. Ljudi ne shvataju da kakav je god bio u to vrijeme talenat, da je Dani Olmo morao doći u Dinamo da postane svjetski as. Dakle u svoje vrijeme on nije bio dovoljno dobar za Barcelone. Luka Modrić je nakon sezone u Zrinjskom vraćen u Dinamo, ali su ga opet posudili u Inter Zaprešić. A, znate šta se kod nas desi kada igrača posudite negdje? Stopi se s okolinom, malo alkohol, zapali šišu i tu mu bude kraj. Jedini koji je iskoristio blagodat posudbe iz te generacije je Eldar Šehić kojeg je Željo pustio da ode za dug od 17.000 KM. Mladog reprezentativca! I Eldar će, bude li sve kako treba, sigurno imati solidnu karijeru – priča Joldić.
Za kraj prisjetio se razgovora sa trenerom Atletico Madrida, kada su igrači i članovi stručnih štabova bili na zajedničkoj večeri. – Senad Žerić je upitao španskog kolegu da li je stvarno La Masija toliko iznad svih omladinskih škola u Španiji. Stigao je zanimljiv odgovor. Kazao je čovjek da jeste La Masija najpoznatija škola, ali i da je u to vrijeme najviše igrača bilo iz škole Villareala i Malage. Sreća La Masije, i to je ono što se desi jednom u sto godina, što su oni u dvije godine izbacili za prvi tim osam igrača koji su im donijeli milijarde. Poslije toga nije baš bila hiperprodukcija njihovih fudbalera tog kvaliteta kao što su bili Valdes, Busquets, Iniesta, Messi… U posljednjih nekoliko godina priključivali su prvom timu svoje mlade igrače, ali zato što su bili primorani zbog finansijske krize.