Kada isti taj igrač dođe u Rijeku, onda je to svakako jako velika vijest, koliko je god predsjednik Damir Mišković i ostatak klupske vrhuške naučio hrvatsku javnost, a poglavito navijače Bijelih, da se od njih mogu očekivati senzacionalni transferi. Nije to prvi put da je u Rijeku stigao igrač s takvim pedigreom, no obično se tu radilo o igračima kojima je Rijeka, odnosno, Hrvatska liga, bila slamka spasa za revitalizaciju karijere iz raznoraznih razloga, od pogrešnih procjena do ozljeda koje su znale uzeti danak kod nekih igrača. Suprotno svemu tome, Rijeka je ove godine, direktno iz Championshipa, neslužbeno najteže lige na svijetu, koja broji čak 24 kluba i “gladijatorskih” 46 kola uz dva kup-natjecanja, dovela igrača koji je u lanjskoj sezoni odigrao 30 utakmica, postigavši pritom tri pogotka uz pet asistencija.
Ime Marija Vrančića hrvatska je javnost, ako ga dosad nije znala, upoznala prilikom predstavljanja u bijelom dresu. Ovaj 33-godišnji iskusni veznjak stigao je praktički na početak priprema za novu sezonu Rijeke i već je u uvodnim prijateljskim susretima pokazao da će biti jedan od glavnih nositelja igre kluba s Kvarnera i trenera Dragana Tadića.
Porijeklom iz BiH, rođen u Hrvatskoj (Slavonski Brod), odrastao u Njemačkoj, sve je to dio CV-a Marija Vrančića, koji je svoje prve nogometne korake napravio u tadašnjoj dijaspori, a danas drugoj domovini.
“Za vrijeme rata moja je obitelj izbjegla u Slavonski Brod 1992. godine iz sela Brusnice Velike u BIH. U Hrvatskoj sam živio još nekih godinu i pol dana i onda smo se preselili u Njemačku i grad Hanau blizu Frankfurta gdje sam živio i odrastao. Krenuo sam kao i svaki drugi klinac. Počeo sam igrati na cesti kao i svi, pa sam nekako shvatio, kao i ljudi oko mene, da sam dovoljno talentiran i na kraju je nogomet postao moj životni poziv. Već u Njemačkoj postao sam profesionalac u pravom smislu te riječi”, kazao je Vrančić za Sportske Novosti, kojemu je Njemačka dala sve u nogometnom smislu, nastupao je čak i za njezione mlade selekcije U-17, U-19, U-20, da bi se na kraju u seniorskoj karijeri vratio korijenima i BiH, za koju je upisao šest nastupa pod vodstvom nekadašnjeg najboljeg igrača Željezničara, koji je u dva navrata bio proglašen i najboljim igračem nekadašnje jugoslavenske lige.
“Prvi put je BiH napravila kontakt prema meni dok je izbornik bio Safet Sušić, no onda još nisam imao državljanstvo BIH. Morao sam malo čekati, a u međuvremenu je izbornik postao Mehmed Baždarević, kod kojeg sam upisao i svoj debi za reprezentaciju. Kod njega sam najviše i igrao, nakon toga je kormilo preuzeo Robert Prosinečki, imao sam još jedan poziv u kojem nisam igrao, a onda je uslijedio još jedan poziv na koji se nisam mogao odazvati zbog ozljede i nekako sam pao u drugi plan. Nemojte me pitati zašto, ne znam ni sam. Hrvatska? Pa, bio je jedan poziv dok sam još bio mlad igrač, sa 15-16 godina me je netko kontaktirao, sada više ne znam ni tko. Još nisam imao njemačko državljanstvo, no oni su me tada htjeli, ali ja sam se već odlučio braniti boje Elfa. Sve je ostalo na tom jednom pozivu, Njemačka se maksimalno založila na mene, s U-19 momčadi sam bio i prvak Europe. Lijepe su to uspomene…”, kazao je Vrančić.
Nakon početnih koraka u Mainzovoj drugoj, pa zatim i prvoj momčadi, Vrančić je promijenio još nekoliko njemačkih klubova, poput druge momčadi Borussije iz Dortmunda, pa onda bundesligaša Paderborna i Darmstadta, gdje je svlačionicu dijelio s dva bivša igrača Rijeke, Romanom Bezjakom i Antoniom Mirkom Čolakom, iz kojeg je ostvario transfer na Otok.
Njegova prva destinacija trebala je biti Huddersfield Town, no godinu dana kasnije završio je u drugom klubu, s kojim je u dva navrata izborio natjecanje u Premiershipu, najelitnijoj ligi na svijetu.
“Trener Huddersfielda u tom je trenutku bio moj bivši trener iz Borussije David Wagner. On me je htio dovesti tamo, no njihov sportski direktor na kraju se zaposlio u Norwich Cityju. Tako me je upoznao, ostali smo u kontaktu, odradio sam godinu dana u Bundesligi i nakon toga sam prešao kod njih na Otok. Potrudio se zaista dovesti me, vjerovali su mi i dali mi maksimalnu slobodu. Ondje sam, mislim, igrao i najbolji nogomet karijere, posebice kada smo, u mojoj drugoj sezoni tamo, prvi put ušli u Premiership”, kazao je Vrančić, koji je istaknuo glavnu razliku između njemačkog i engleskog nogometa, zbog koje mu je trebalo neko vrijeme kako bi se u potpunosti naviknuo i krenuo prezentirati ono najbolje od sebe.