U njegovom srcu su dva najznačajnija dijela ratne mašine Kremlja: grupa Wagner i rusko ministarstvo odbrane.
Njihov sukob traje već osam mjeseci. Dok su njegovi plaćenici na čelu kampanje da zauzmu Bahmut, lider Wagnera Jevgenij Prigožin vodi sopstvenu političku bitku da bi stekao uticaj u Kremlju. On naizgled vjeruje da može da iskoristi čistu vojnu moć u Ukrajini – uz pomoć oko 50.000 ljudi – da se dokaže kao ruski lider. Neki misle da je njegov krajnji cilj da uzurpira rusko ministarstvo odbrane. Možda želi da sve ruske snage stavi pod svoju ličnu komandu, piše The Telegraph.
Od maja prošle godine, Prigožin u javnosti pravi kontrast sa poniženjem ruske vojske na bojnom polju. Otvoreno se hvali sopstvenim uspjesima, dok javno kritikuje ruske vrhove. Često navodi nesposobnost, pa čak i izdaju Putinovih visokih zvaničnika. U februaru je otišao toliko daleko da je optužio ministra odbrane Sergeja Šojgua za izdaju jer je uskratio municiju svojim trupama.
Kao što se i moglo očekivati, reakcija Ministarstva odbrane bila je nemilosrdna. U novom izvještaju Instituta za proučavanje rata navodi se da bi ruski generali mogli da iskoriste zamku smrti Bahmuta kao priliku “da namjerno troše i elitne i osuđene Wagnerove snage… u nastojanju da oslabe Prigožina i izbace iz kolosijeka njegove ambicije za veći uticaj na Kremlj”.
Drugim riječima, mogli bi da sputavaju ruske snage i da Wagneru oduzimaju municiju kako bi nanijeli maksimalnu iscrpljenost Prigožinovim plaćenicima.
Ovo bi bila zapanjujuće samointeresna strategija usred egzistencijalne bitke za ruski režim i mogla bi da uspori napredovanje na Bahmut. To bi značilo da rusko ministarstvo odbrane sada daje prednost domaćoj borbi za vlast u odnosu na invaziju.
Takva strategija teško bi mogla da se sprovede bez Putinovog blagoslova i to je samo posljednji u nizu poteza ministarstva da umanji Prigožina i ukloni Wagnera iz borbenog poretka.
Wagner je, na primjer, do sada u velikoj mjeri zavisio od osuđenika odvedenih iz ruskih zatvora i radnih logora, koji čine 80 odsto njegovih snaga u Ukrajini. Ali početkom godine, Kremlj je presijekao taj izvor regruta, a ruska vojska ih je navodno preuzela za sebe.
Ovi potezi bi odgovarali Putinovom ponašanju u prošlosti. Poznato je da je iskoristio trenja među vođama različitih dijelova establišmenta odbrane kako bi osigurao da njihova lična moć ostane ograničena – donekle slična taktika onoj koju je koristio Hitler da drži pod kontrolom rivalski Vermaht i Vafen SS.
Na početku rata, na gnjev Šojgua i generala Gerasimova, ruski predsjednik je stao na stranu Prigožina, podržavajući Wagner u Ministarstvu odbrane da ublaži početne gubitke ruske vojske.
Ali sada, gledajući na vođu Wagnera kao prijetnju, Putin je možda promijenio brzinu. Čini se da je Šojgu taj koji ponovo ima prednost, a Prigožinu krešu krila u svakoj prilici. Čak su i vojne pobjede koje on tvrdi da pripadaju Wagneru, formalno pripisane ministarstvu odbrane.
Ali iako je taj trik djelovao za Putina u prošlosti, ovaj put je to velika kocka – rizik je da izgubi kontrolu nad svojim različitim borcima. Druge plaćeničke grupe, uključujući Šojguovu privatnu vojnu kompaniju i čečensku vojsku Ramzana Kadirova, vjerovatno posmatraju i uče. Možda je i prekasno da se potisne Prigožin, koji uživa značajnu podršku među najvišim zvaničnicima i koji je stalno hvaljen u patriotskim medijima.
Prigožinova popularnost dostigla je nove visine prošle jeseni kada je dao javno odobrenje za ubistvo odbjeglog borca Wagnera, koji je tada bio nasmrt pretučen maljem. Ako je to njegova taktika, Putinu je bolje da se nada da građanski rat u Bahmutu ne stigne do Moskve.