“I dalje želim da igram u Los Angelesu. Uživam u igranju za svoju zemlju na Olimpijskim igrama i u Davis kupu”, poručio je Đoković i dodao:
“Ovo je najveći uspjeh koji sam imao i najspecijalniji osećaj. Mislio sam do sada da je nošenje zastave moje zemlje na otvaranju Olimpijskih igara 2012. najbolji osjećaj koji sportista može da ima. Olimpijske igre su svake četvrte godine tako da je šansa da se medalja osvoji za vašu zemlju veoma rijetka. Znam da imam 37 godina i ne znam koliko još šansi. Sve sam znao, morao sam da se sa time izborim. Morao sam da se fokusiram na ono što mora da se uradi na terenu. A to je najveća bitka. Veoma sam uzbuđen što sam to uradio protiv momka koji je trenutno najbolji na svijetu.”
Đoković je istaknuo i zašto mu je tako važno bilo osvojiti olimpijsko zlato.
“Biti na terenu s zastavom Srbije oko vrata i pjevati himnu Srbije, ništa nema ljepše od tog osjećaja u profesionalnom sportu. Sigurno je to moje najveće sportsko dostignuće.”