S s obzirom da ovdje šira javnost želi da bude dio njemačke šire ili bilo kakve javnosti, onda se varate.
Dobro, možda je poznatiji pod nadimkom Gastarbajter, ali činjenica da je u zadnjih desetak godina ako ne upoznao onda direktno komunicirao sa stotinama hiljada ojađenih građana svrstava ga među popularnije i traženije Bosance i Hercegovce u svijetu. Popularniji je od mnogih fudbalera…
Putem svog YouTube kanala, Facebook grupe i svog Facebook profila on skoro četiri godine pomaže brojnim Bosancima i Hercegovcima, ali i ljudima iz Hrvatske, Srbije…
Na svom YouTube kanalu ima više od 30 hiljada pratilaca, a Facebook grupa Gastarbajter više od 194.000 članova. Na TikToku ima 5,7 miliona pregleda. Članovi grupe od njega svakodnevno traže pomoć i savjete vezane za posao, prijavu, vizu, stanove, porez i tome slično, a on uvijek za njih pronađe vremena.
U ekskluzivnom razgovoru za Bosnainfo otkrio je nekoliko informacija koje lede krv u žilama…
– Tema broj jedan ovdje je reforma migrantskog zakona koja je najavljena u martu, a koji će olakšati dolazak posebno ljudi sa Balkana u Njemačku i to drastično, brutalno. Prema onome šta reforma podrzumijeva, ljudi sa visokom stručnom spremom gotovo bez ikakvih problema moći će dobiti vize i boravišne i radne dozvole, a što se tiče nekvalifikovanog kadra brojka od 25 hiljada uduplana je pa će iz BiH moći doseljavati 50.000 radnika godišnje. To međutim ne završava s tom brojkom, ako uzmemo u obzir da većina njih ima porodicu to znači da će sa sobom povući jedno, dvoje, troje dodatnih članova, čime dolazimo do zaključka da ćemo u narednim godinama svjedočiti istinskom egzodusu stanovništva iz BiH – priča Dino.
Potom je izgovorio neke teške riječi:
– Počinjem da sumnjam da pomamama za našim ljudima nije nastala samo jer smo jeftina radna snaga, već i iz razloga lakšeg ovladavanja BiH konkretno od zapadnih sila. Mi smo zemlja s enormnim resursima, od vode do električne energije i ruda, s prirodnim bogatstvima kakva se rijetko sreću i mislim da je planski smišljeno da se stanovništvo isisava iz zemlje. Ostat će samo oni koji su debelo plaćani od zapada da sprovedu u djelo taj plan, odnosno da svojim neradom, korupcijom i svim ostalim ogade život ljudima u BiH – smatra Klepo.
Kao olakšavajuću okolnost vidi što su naši ljudi izuzetni radnici, ali i što podnose psihički pritisak možda bolje nego iko na svijetu.
– Znate što nas cijene, zato što smo kultorološki bliski Njemačkoj, nije nam problem raditi, ali i zato što smo psihički izmaltretirani i istrenirani da možemo trpiti svaki vid pristiska. I pametniji smo od drugih. Oni neće uzeti nekog s Filipina jer ljudi otamo ne žele da nauče jezik…
Evo vam jedan primjer od kojeg zastaje dah, ali i koji potvrđuje ovo što govorim: Imam četiri jako dobra prijatelja, medicinska tehničara koja rade u intenzivnoj njezi. Oni rade osam dana mjesečno i plata im je između četiri i po i pet hiljada eura. Znate li šta je to, pa to je više od ministarske plate, to je plata jednog fudbalera. I bolje od toga s obzirom na broj radnih sati – priča Gastarbajter i dodaje da su upravo medicinska zanimanja ono čime su u Njemačkoj prezadovoljni našim ljudima.
– To je upravo zbog sposobnosti da radimo psihički zahtjevne poslove, jer smo u BiH toliko valjda izmoždeni, psihički smo opterećeni od rođenja da nam je ovamo “banja”. Druga stvar je naša prirodna srdačnost koja nas dodatno kvalificira za ove poslove. A koliko je u BiH situacija bezizlazna pokazuje da naši ljudi kada se ovdje zaposle, na odmore idu u egzotične države, više od svih drugih stranaca. Tačno vidiš i osjetiš da dahnu dušom, život im se okrene za 180 stepeni.
U svojoj karijeri takorekući humanitarnog radnika koji je uvijek na usluzi našim ljudima susreo se sa desetinama hiljada bh. građana. Kaže da nekada posumnja da nama u BiH nije ovako zbog loših političara…
– Znate kako kažu, ima nešto i do materijala. Moram priznati da smo mi generalno neobrazovan narod, ali da smo ovoliko nisam mogao znati. To šta sve ljudi pitaju i traže je da ti pamet stane. Najveća laž koja kola među judima je da postoji neka firma preko koje se lakše dobivaju vize i da ja držim tu firmu. Nekim ljudima je teško objasniti da je ambasada ta koja izdaje vize. I takvih slučajeva je bezbroj, ali drago mi je kada sam od koristi ljudima. Ima također, zovu, žale se dane mogu pet godina da dođu na red, a onda budu odbijeni jer ne znaju jezik. Pa, bolan ne bio, za pet godina koliko čekaš mogao si doktorirati njemački… Da sam zapisivao sve sa čim sam se susretao to bi mogao biti bestseler.
Izašao iz Sarajeva posljednjim konvojem
Zanimljiva je Dinina priča kako je izašao iz Sarajeva.
– Živjeli smo iznad Vrbanja mosta. Otac je radio u kontroli kvaliteta, a mama u Izvršnom vijeću i njena dobra kolegica bila je jedna Ljilja koja je bila blizak saradnik radovau Karadžiću. U oktobru je mami Ljilja rekla da se u BiH sprema haos i da bi najbolje bilo da izmjesti oca kod svoje sestre u blizinu Kelna jer se otac zove Alija. Otac je otišao tada, a mi smo posljednjim autobusom iz konvoja 1992. otišli za njim, sestra, brat i ja. Kada sam stigao u Njemačku, sa deset godina, do 15. nisam progovorio naš jezik, ali onda kada smo dolazili u sarajevu među rajom opet sam ga reaktivirao – priča Dino.
U Minhenu kao u bilo kojem bh. gradu
Obilno se kaže da nigdje života nema kao kod nas i da su ljudi vani hladni. da nema tog rahatluka, pjesme, druženja…
– Ma to su gluposti što pričaju. Naravno da Nijemci traže radnu disciplinu, ali u Minhenu konkretno vam je kao da ste usred Sarajeva. Pet godina sam već u firmi u kojoj i dnaas radim i nisam progovorio njemački. Sve su naši ljudi. Ja imam nekoliko prijatelja s kojima se intenzivno družim, pričamo naš jezik, vlada naš mentalitet, imaš naše supermarkete. Nemaš uopšte dojam da si negdje vani…
Supruga Ukrajinka iz Bahmuta
– Meni je najsmješnije bilo prošle godine kada sam s porodivom došao u Zadar. Supruga mi je Ukrajinka, baš iz ovog Bahmuta kojeg su Rusi sravnili sa zemljom i stvarno idem svugdje, od Miamija, preko Kipra, Meksika… Ove godine ću opet u Ameriku, ali želim zbog kćerke biti bliže kući kako bi mogla intenzivnije pričati bosanski. I sad mi u Zadru ali tamo ili su stranci, Nijemci ili su djeca od naših ljudi koji tamo žive, pa tako da uopće nije imala priliku pričati bosanski. Zato sam odlučio da je barem jednom godišnje dovedem u Jablanicu kod svoje familije da pokupi jezika i da se upozna sa svojim korjenima.