Muhameda Muminovića zanimalo je u vezi svemira knjige, stripovi, naučna fantastika. Kao dječak s nestrpljenjem je iščekivao srijedu, dan kada na kisoke dolazi zagrebački Plavi vjesnikg, časopis koji je imao stripove sa SF tematikom. Gutao je i strip Den Deri pilot budućnosti. Kao mladić od dvadesetak godina i sam se okušao u pisanju naučne fantastike. Priču “Svemirski Odisej” poslao je časopisu Kosmolov, koji je bio mješavina SF-a, astronautike i astronomije, i bio iznenađen kada su mu javili da će je štampati. Ispostavit će se da je to prva bosanskohercegovačka SF priča.
Na ideju za priču došao je razmišljajući o međuzvjezdanim putovanjima i mogućim apsurdima koji se mogu desiti. To mu je dalo inspiraciju za još jednu priču “Mozak profesora Klajda”. Kaže da najviše voli “tvrdu” naučnu fantastiku, u kojoj su obavezni događaji u svemiru, mada nije imun ni na ostalo, pod uslovom da je kvalitetno. Kao omiljeno SF štivo izdvaja “Dinu” Franka Herberta.
Da li je nestala strast za otkrivanjem svemira, kroz literaturu iz perioda o kojem smo uglavnom govorili, poglavito70-ih, stekao sam utisak da je vladala velika euforija, pogotovo nakon Gagarina,Armstronga, Buzza Aldrina i ostalih s kojima je čovječanstvo ulazeći u tu decenijuzakoračilo i u svemir?– Mislim da nije. Ja često u nekim medijskim nastupima napominjem, otvorite bilo koji velikiinternet portal kao Yahoo ili sličan, od desetak udarnih vijesti, svaki dan je najmanje 2 do 3iz astronomije i astronautike. Čak mislim da je internet, te kvalitetniji naučno-fantastičnifilmovi, u mnogome pomogao popularizaciji svemira i svega vezanog uz to. Čak je interesza astronomiju kod mladih daleko, daleko veći nego u “moje” doba. Mi smo tada bili čudaci,a danas to nije tako.
Pratite li još SF produkciju. Ponovo bih volio da malo kompariramo sa onimvremenima? Čini mi se da danas u SF prevladavaju distopijske vizije?
– Pratim koliko mogu. A vremena su takva da distopija najbolje prolazi. Čovječanstvo jeste ukrizi i krizama. Klasična SF produkcija kroz knjige i filmove bila je mnogo optimističnija.Vjerovalo se u sretniju budućnost. Danas vidimo da to nije tako i prirodni odgovor je da i SFpostaje mračniji i da se bavi temama uništenja čovječanstva i slično.
I Vi ste okušali u pisanju SF-a. Još 1969. objavili ste priču “Svemirski Odisej”. Nakonmnoštva objavljenih naučnih knjiga, poželiti li se nekada vratiti fikciji?
– Moguće je da to i uradim. Sada završavam, zajedno sa mojom kolegicom iz AD Orion,Adelom Subašić-Kopić, prvi BH omladinski astronomski roman. Dakle, poslije nizaudžbenika i stručnih knjiga, uživam u jednom novom pristupu. Na proljeće slavimo 60godina od osnivanja prvog astronomskog društva u BiH čiji smo sljedbenik. Pa ćemonajvjerovatnije uspjeti da tada organiziramo promociju ove knjige.
Kako Vam se čini posljedna ekranizacija “Dine” Franka Herberta, ako ste je gledali?
– Nažalost nisam gledao. Inače, ciklus romana “Dina” je za mene najbolji naučno-fantastičniniz. Jer se tu mješaju i tehonologija, filozofija, psihologija, sociologija sa neslućenimstvarima iz budućnosti, međuzvjezdanim putovanjima i sukobima. Jedna zaista jedinstvenaepopeja.
Možda nije tačno, ali našao sam izjavu u kojoj kažete da bi bilo zastrašujuće da smosami u svemiru. Zašto tako mislite?
– Pa odgovor je jednostavan. Ako smo jedini, a ugroze koje imamo danas i u skorojbudućnost, naše vlastite i one svemirske, lako mogu uništiti čovječanstvo. Na neki način,naše postojanje je ujedno i svijest svemira o sebi. Bez inteligentnog života, svemir gubisvaki smisao, barem ja tako mislim. Zato mi je zastrašujuće ako smo jedini.
Da li se tokom posljednjih sedamdeset ili više godina istraživanja svemira pojaviloišta dovoljno čvrsto što bi nam moglo ukazati na postojanje drugih civilizacija?
– Nažalost, i sam sam vjerovao da mora biti drugih, vanzemaljskih civilizacija. No, niti nas kozove, niti smo još uvijek otkrili bilo kakve indikacije da postoje i “drugi”. Vjerovatno je daživota na niskom nivou, da tako kažem, (bakterije, virusi, primitivne forme) ima, čak i uSunčevom sistemu. Evo priprema se projekat lansiranja sonde ka Europi, Jupiterovomsatelitu koji zasigurno posjeduje topli podzemni okean. Naravno, još nije sveizgubljeno. Astronomski uređaji su sve bolji i sofisciraniji. Možda, ipak, u godinama kojedolaze, primimo dugo očekivanu poruku iz svemira.
Čini se da su zbivanja na Zemlji, prije svega klimatske promjene i prijetnja ekološkimkatastrofama, okrenula naša interesovanja prema vlastitom planetu. Misliti li da jekod mađih generacija nestao žar za istraživanjem svemira i šta bi ih moglozainteresovati?– Već sam prethodno kazao da mislim da interesa za svemir ima. Mlade generacije mogudirektno uticati na ono što nam je prijetnja na Zemlji. I to kroz izmjene politika, zakona itd. Abez svemira ne možemo zaokružiti i naša saznanja o vlastitom planet.