Ovaj čovjek, za kojeg smo davno konstatovali da bi mu trebalo za života dići spomenik (neka država operisana od svega ovdašnjeg, naprimjer poput Japana, bi to uradila svijetla obraza) igra 21. profesionalnu sezonu. I tu neće stati. Igrat će i 22. s obzirom da je u 40. godini potpisao novi ugovor s poljskom Wislom Plock.
– Profesionalac sam od momenta kad sam sa Izviđačem potpisao prvi profesionalni ugovor i nisam se umorio. Drago mi je što ću imati priliku provesti i narednu sezonu u Wisli – govori na početku razgovora za Bosnainfo Terzić.
Wisla nije bezveze klub pa da olako tamo može neko igrati sa 40 godina. Znači da moraš biti baš beton. U Poljsku je Mirsad došao nakon 11 sezona provedenih u gigantu Veszpremu. Je li mogao pretpostaviti da će se brzo navići na drugu sredinu?
– Nije bilo lako napustiti dom. Realno, Veszprem je bio moj dom gdje sam proveo “pola života”, ali sam imao sreću što sam od supruge osjetio punu podršku da nastavim s rukometom u drugoj sredini. To je bilo vrlo važno. Evidentno je bilo da sam u snazi, da uživam u rukometu i bilo bi glupo ne nastaviti karijeru samo zato jer se ne radi o Veszpremu. Ovdje smo se lijepo aklimatizirali, djeca se osjećaju ugodno, naučili su još jedan jezik, mi smo upoznali novu kulturu, tako da je sve stvarno super – priča Terzić.
Interesantno je i to što se s njegovim dolaskom poklopilo da klub iz godine u godinu napreduje i približava se gigantu Vive Kielceu.
– Prošle godine smo izgubili titulu za gol, ali smo nakon dugog niza godina uzeli Kup. Igramo grupnu fatu Lige prvaka. To je pokazatelj da se približavamo iako je Vive po svemu iznad. Ne bih čak mogao ovaj odnos snaga uporediti s onim iz Mađarske gdje sam igrao u moćnijem klubu, ali za razliku od Wisle Plock Szeged ulaže mnogo vise novca, napravili su dvoranu od 12.000 mjesta, iz godine u godinu dolaze kvalitetniji igrači… Napravili su stvarno bum. Mi smo manji tri puta naspram Kielcea, ali opet kvalitetomi i rezultatima nije tolika razlika. Tu treba odati priznanje i treneru Xaviju s kojim sam sarađivao i u Veszpremu. On je razlog zašto se i ovdje osjećam jako dobro, jer postoji stvarno uzajamno poštovanje i sinergija koje nas sve zajedno guraju naprijed. Sljedeće godine će biti deset godina kako sarađujemo – riječi su Terzića.
Kad je repezentacija u pitanju nije imao mnogo razloga za slavlje kao što je bio slučaj u klubovima. Ipak, uvijek se odazivao i bio primjer mladim igračima. Sada je najiskusniji igrač i produžena ruka na parketu selektora Irfana Smajlagića…
– Nikada nisam želio sebe stavljati u prvi plan, ni zbog čega, pa tako ni sada ne želim se isticati. Iskustvom sigurno mogu da pomognem i u bilo kojem kontekstu ako sam od koristi bit ću na raspolaganju. Trenutno je reprezentacija BiH u specifičnoj situaciji. Kvalifikacije se igraju u tri termina po šest dana, a kod nas je napravljena istinska smjena generacije. I šta vi možete za šest dana? Momci igraju za vikend u svojim klubovima, pa onda dođu u ponedjeljak na okupljanje. Imaju jedan trening, pa se u utorak putuje i u srijedu igrate utakmicu… Ono, međutim, što smo pored silnih oscilacija imali priliku vidjeti su neke stvari koje na momente djeluju savršeno. To ne može biti slučajno i to je upravo ono što nam nudi razlog za optimizam. Sa selektorom Smajlagićem i uz odnos koji je prisutan bio do sada mislim da ćemo napredovati iz okupljanja u okupljanje. Selektor je igračima rekao “natjerajte me da vas zovem” i sigurno mladim igračima može koristiti kada ih trenira Smajlagić. Tako da je sve do igrača – priča Terzić i dodaje da ga raduje zdrava atmosfera i posvećenost onih koji su tu.
To pak imputira da postoje I oni koji nisu tu…
– Ne znam da li neko namjerno kalkuliše i iz nekog svog razloga namjerno neće da se odaziva. Zasad smo imali taj problem jer smo imali mnogo izostanaka bitnih igrača. Nemamo veliki roster. Ja se nadam da su izostanci uvjetovani opravdanim razlozima i svima želim da se što prije riješe probleme. A ako neko ne želi da igra iz nekih predrasuda nek njemu bude na čast.
Šta je uzrok oscilacijama
Kapitenu rukometne reprezentacije BiH jasno je zbog čega dolazi do oscilacija, generalno, ne samo kod nas.
– Ima tu nekoliko razloga. Postoje igrači koji osjećaju strah, kako li će, šta li će. Dosta je onda mladih igrača, koji se zbog svog neiskustva odluče za pogrešna rješenja. Neuigranost je jedan problem, ali također je problem i kada dođe do visokih očekivanja. Veliko je to breme koje se mora ponijeti i najbitnije je da u tim okolnostima ovim igračima pružimo podršku.