Život

Maksim Klasanović za Bosnainfo: Prošao sam pakao tajlandskog zatvora, zbog toga sam pronašao duševni mir

Maksim Klasanović porijeklo vodi iz Bosne, ali je svoje djetinjstvo i odrastanje proveo u Njemačkoj.

FOTO: CANVA
FOTO: CANVA

Njegova životna priča je potpuno drugačija od svega što smo do sada čuli. Maksim je čovjek bogatog životnog iskustva, neko ko je okusio sve čari luksuznog života, nakon čeka je doživio potpuni preokret i svoje najljepše godine proveo iza rešetaka okrutnog zatvora u Tajlandu, ali njegova duša je tek nakon toga pronašla istinsku suštinu i pravi put do mira. Maksim se za Bosnainfo prisjetio početaka svoje karijere, noćnih provoda, godina robije, ali nam je otvorio vrata svoje duše koja tek danas diše i živi punim plućima.

-Ja sam prvo počeo raditi s automobilima. Trgovao sam s njima za Bosnu i tada sam imao svega 18 godina. Kasnije su se neki zakoni promijenili i nije se to više moglo raditi. Poslje sam u novinama pronašao oglas da se nudi posao tamo gdje ljudi odlaze na odmor. Prijavio sam se na taj oglas u agenciji u Njemačkoj, oni su me pozvali na razgovor i obećali mi posao u nekom hotelu gdje bih radio kao animator za djecu. Kupio sam avionsku kartu i otišao na Grand Canariu. Pri dolasku tamo shvatio sam da moj posao u biti ne zahtijeva nikakvu dječiju animaciju, nego sam radio u marketingu i promociju.

Obzirom da nisam poznavao engleski, dobio sam rok od šest sedmica da naučim engleski kako bih mogao ostati raditi tamo. Imao sam sreće da sam upoznao momke iz Engleske i kod njih sam živio na balkonu nekoliko sedmica i savladao sam engleski jezik. Nakon toga je sve krenulo najboljim mogućim putem, počeo sam jako dobro zarađivati. Vrlo brzo sam postao kapetan tima i ja sam učio druge ljude kako da najbolje rade taj posao. Nakon toga odlazim u Grčku sa svojim timom i nastavljam raditi taj posao. Međuim, problem je bio taj što je taj posao bio sezonski.

Dakle, samo kada ima najviše posla, mi smo mogli raditi. Zbog toga smo mi putovali od jednog turističkog mjesta do drugog, kako bi što duže mogli raditi. Stalno smo mijenjali lokacije, tako sam se i našao na Ibici, Karibima i mnogim drugim mjestima. Jednog dana sam dobio ponudu za Tajland. Otišao sam na Tajland i shvatio da se i tamo jako lijepo može zarađivati. Sve češće sam tamo išao, dok napokon nisam dobio ponudu da vodim tri hotela. Tada sam na Tajland otišao za stalno i imao sam oko 250 uposlenika koji su radili za mene – govori nam Maksim na početku našeg razgovora.

Dvostruki život

FOTO:
FOTO:

Kako je posao išao ulaznom putanjom, tako su i želje za provodom rasle. Zbog toga Maksim svakodnevno, iz godine u godinu, uživa u noćnim izlascima, provodima i ne sputava svoje strasti.

-Moj posao je bio iz dana u dan sve lakši. Ja sam bio zadužen da obučavam tim menadžera koji su radili s klijentima. Ujutru sam održavao sastanke koji bi njih motivisao, tako da mi posao nije bio težak, a zarada je bila odlična. To mi je dozvoljavalo da živim noću, da malo spavam i da danju završavam potrebne poslove. U suštini, ja sam tada bio mlad, pun energije i bio sam talentovan za posao koji sam radio. Znao sam tačno kako da motivišem radnike da što bolje rade svoj posao – otkriva nam Klasanović.

Uz takav način života, neminovno je i konzumiranje zabranjenih supstanci. Maksim ne krije da je i sam koristio narkotička sredstva.

-Dok sam odrastao u Njemačkoj, marihuana je bila sastavni dio života tog društva 90.ih godina, to je tamo sasvim normalno. Međutim, kada sam došao na Ibicu tada sam prvi put probao neke opasnije supstance, kao što su kokain i ekstazi. Noćni život na Ibici je veoma razvijen, tako da su te supstance sastavni dio toga. Meni se to svidjelo i živio sam dva života. Jedan je bio taj život noću, a danju sam sasvim odgovorno i profesionalno obavljao svoj posao – kaže Maksim.

Životna promjena

Maksim je uživao u životu u svakom smislu, tako je upoznavao i brojne djevojke, ali samo jedna je zauzela posebno mjesto u njegovom srcu. Evo kako se to dogodilo:

-Svoju partnericu sam upoznao u šopingu na Tajlandu. Sreli smo se kada smo kupovali namirnice i razmijenili broj telefona, nakon čega smo izašli na piće i tako je počela naša ljubavna priča – otkriva nam naš sagovornik.

Iz te ljubavi izrlodilo se nešto najljepše moguće, a to je njihova kćerka. Nakon što je postao otac, Maksimovi prioriteti su se potpuno promijenili, te je svu svoju ljubav i pažnju usmjerio ka porodici. Uživao je u ljubavi koju ima, ali jednog dana se sve promijenilo. Maksim prihvata ponudu koja ga je odvela u potpuni sunovrat. Biva uhapšen, te od tada ništa više nije bilo isto.

-Jedan moj prijatelj, koji me je u biti i odveo na Tajland, tražio je za svog prijatelja broj telefona od dilera, kako bi mogli nabaviti drogu za neku žurku. Nabavio sam broj telefona i proslijedio im taj broj. Oni su mene pozvili na tu žurku, na kojoj sam se i pojavio. Šta se dalje dešava? Dolazi diler to veče i svi mi tu bivamo uhapšeni, jer je taj treći koji je i tražio broj, radio za policiju kao dojavljivač. Sve je to namješteno bilo, kako bi on sebi olakšao život, jer je i on bio jednom uhapšen prije nas. Zato ga je policija iskoristila kao mamac za ostale strance koji su u dodiru s narkoticima – prepričava nam Maksim.

FOTO:
FOTO:

Od tog dana Maksimov život se mijenja iz korijena. Dolazi u strogi zatvor na Tajlandu, te biva osuđen na 13 godina robije. Međutim, spletom sretnih okolnosti, Maksim je odležao osam godina, nakon čega biva pušten na slobodu. Svoje traumatično iskustvo u tajlandskom zatvoru Maksim često prepričava. Boravio je u ćelijama u kojima svaki zatvorenik ima manje od jednog kvadratnog metra prostora. Spavao je na podu, godine provodio u potpuno nehumanim uslovima, luksuz i raskoš je mogao samo da sanja i da ih se prisjeća. Provodio je godine u strogom zatvoru na Tajlandu, ali  danas kaže da to nije bila njegova kazna, nego spas.

FOTO:
FOTO:

-Danas znam da je moja duša bila spremna da živi životom punim nauke i svjestan sam da se mnogo toga mora u životu naučiti. Tako kako sam ja bio krenuo živjeti život u svojim 20-im godinama, to me odvelo na potpuno drugačiji put. Zato sada vjerujem da odlazak u zatvor nije bila moja kazna, nego moj spas. To je bio način da pobjegnem od onog načina života i da danas budem u mogućnosti da i drugima pomognem da pronađu istinski put i sreću. Svi mi u sebi imamo neki skriveni dio koji živi u nama, a taj dio je prelijep i snažan. Jedina istina jeste da je mene moj način života doveo do zatvora, a ne taj broj telefona koji sam proslijedio – smatra Maksim.

Danas kada se sjeti osam godina u zatvoru, evo šta su njegove prve asocijacije:

-Prvo se sjetim mnogo ljudi koji su živjeli sa mnom, sjetim se stalne buke, gužve, ali sjetim se da smo imali neku slogu i disciplinu, da smo sami sebi olakšali život. Koliko se sjećam teških dana, toliko se sjećam i dana koji su mi pomogli da pronađem sebe, da uklonim sve poteškoće koje su mi onemogućavale da dođem do tog predivnog mjesta u sebi. Zbog toga sam zahvalan svojoj sudbini na tih osam godina provedenih u zatvoru, jer danas ne bih bio sposoban da odbacim tu laž u kojoj sam živio godinama i da iz dana u dan idem sve bliže istini. Osam godina provedenih u zatvoru me je mnogo ojačalo i ojačava me svakog dana.

U zatvoru pronašao mir

Nakon osam godina u zatvoru, prvi dodir sa slobodom za Maksima je bio nestvaran i jako poseban.

-Taj prvi trenutak slobode može razumjeti samo neko kome je sloboda oduzeta. Ja sam malo više od osam godina proveo u ćeliji i naravno da je nakon toliko vremena bilo prelijepo osjetiti slobodu. Svaki dan je poseban. Sjećam se koliko sam bio sretan kada sam ponovo ugledao prirodu, zelenilo, drvo i cvijet. Znate, predivno je otići u radnju i sebi kupiti bilo koje voće koje izaberete. Zato cijenite tu slobodu. Ali moram naglasiti da sam ja još u zatvoru pobijedio svoj zatvor. Zadnjih nekoliko godina sam uspio da taj zatvor pretvorim u svoj dom. Tako da, ova druga sloboda je bila samo bonus na onu prvu slobodu koju sam ja u zatvoru pronašao. Čak i danas dan, poslje tri godine sam zahvalan sebi što živim u vjeri da sam uz pomoć ovog puta, pronašao svoj mir- kaže Maksim.

FOTO:
FOTO:

Zanimalo nas je šta je Maksimu najviše nedostajalo tokom godina provedenih u zatvoru.

-Najviše mi je nedostajao krevet, privatnost, soba, komocija, čista voda, garderoba, jer sam godinama imao samo dvije majice i dvoje kratkih pantalona, mada to i nije bilo toliko važno – otkriva nam on.

Tokom robije na Tajlandu, Maksim je uspijevao da održi kontakt sa, sada već, bivšom partnericom i kćerkom, ali i njih dvije su krenule svojim putem i pronašle svoju sreću. Njegova kćerka danas živi u Australiji, ali, nažalost, Maksim još uvijek nije uspio uživo da vidi svoju najveću ljubav, svoju kćerku.

-Još uvijek nisam vidio kćerku, čujemo se i vidimo putem društvenih mreža, ali se uživo, nažalost, još uvijek nismo vidjeli. Moja kćerka živi u Australiji, a ja tamo imam zabranu ulaska, a ona je premlada da može da putuje – otkriva nam Maksim.

Put ka istini

Odmah po izlasku iz zatvora Maksimu je ponuđena prilika za posao koji je radio prije odlaska u zatvor. Kako kaže, imao je ostvarenu karijeru i bio je zvučno ime u poslovnom krugu.

-Ljudi koji me poznaju vjeruju da su me godine provedene u zatvoru samo još više ojačale. Imam mnogo ponuda da se vratim u menadžment. Međutim, to nije moj cilje jer taj svijet vrlo dobro poznajem. Poslje toga sam odlučio da svoj životni put usmjerim u onom smjeru u kojem znam da ću biti sretan. Prvi cilj mi je bio da dobijem diplomu joga učitelja. Kada sam dobio diplomu joga učitelja, poželio sam da imam i diplomu terapeuta (jedna vrsta joge i fizioterapije). Kada sam i to obavio, onda sam završio i tečaj za fitness trenera. Također, napisao sam i dvije knjige. Tako da sam danas joga učitelj i vodim seminare nekoliko puta godišnje. Imam svoju metodu koju sam ponio iz zatvora.

Ta metoda je mentalni trening. Cilj tog mentalnog treninga jeste da pokaže svima da smo mi nešto sasvim drugo od onoga što nosimo u glavi. Trebamo biti svjesni da postoji još neko mjesto u nama koje zrači sigurnošću i svim ljepotama, ljubavlju, srećom… Sve to sam ja naučio u ćeliji i to sam godinama praktikovao, dakle joga je jedan mali dio toga, postoje još i vježbe disanja, hodanja… Dakle, praktikuje se deset vježbi koje se rade deset dana i nakon toga čovjek spozna šta znači deset sekundi uma. Ja tu metodu zovem „tri put deset“. Nakon toga može se shvatiti da sve ono za čim godinama tragamo, sve vrijeme je tu, u nama. Vratimo se svojoj suštini, pronađimo mjesto u sebi koje nam daje sigurnost, i tada ćemo lagano moći odbaciti sve laži u kojima živimo. Krajem septembra ću pokrenuti online kurs na našem jeziku, i kroz taj online kurs ćemo jednom sedmično moći pronaći mjesto u sebi koje zrači i daje nam neprekidnu energiju. Moja priča je potpuno neobična i zanimljiva ljudima, ali ono što je vječno jeste upravo ovaj pronalazak svoje suštine i duševnog mira – poručuje Maksim, koji danas živi život bez stresa, bez laži i poklanja mir svom duhu i tijelu.

FOTO:
FOTO:

Ostvarenje svih želja

Kako čovjek odrasta, tako se i njegova perspektiva mijenja. Maksim bi danas, kako kaže, dao mnogo savjeta onom dvedesetogodišnjem Maksimu.

-Da sada iz ove perspektive mogu sebi dati savjet, rekao bih sebi da manje trošim novca. Da sam se tada odgovornije ponašao prema finansijama, danas bih mogao ići u penziju, imao bih nekoliko nekretnina i živio bih veoma lagodno. Ja sam mjesečno zarađivao preko deset hiljada eura, a znao sam i sve to da potrošim. Što se tiče droge, mislim da je to moja duša tada htjela. U suštini, ljudi kroz drogu pokušavaju naći ono što svi mi tražimo, a to je svoj duševni mir. Sve što radimo, radimo kako bi sebe usrećili. Samo što je droga „brži“ put do toga. Danas je moja svijest potpuno drugačija i veliku važnost pridajem mentalnom treningu i svjestan sam da je taj trening mnogo ljepši i brži put do sreće.

-Sve moje želje će jednog dana biti ostvarene. Želim obilaziti svijet, razna mjesta, upoznati različite kulture, načine života, mentalitet, jer ja ovaj svijet obožavam. Ovaj svijet nam pruža mnogo više nego naša okolina – zaključio je Maksim na kraju našeg razgovora.

Prihvati notifikacije