Na prvu, informacija je djelovala iznenađujuće. Pa, zar se legendarni selektor rukometne reprezentacije BiH još uvijek bavi trenerskim poslom. A, onda, otkud pored svih klubova baš da odabere da ode u Pančevo.
Tačnije, Markino ime se u javnom prostoru pojavio malo prije nego što će preuzeti novi klub. Poput bombe je u rukometnim krugovima odjeknula vijest da će preuzeti žensku rukometnu reprezentaciju BiH. Malo se to kotrljalo dok se nije zaustavilo bez nekog značajnijeg epiloga.
Marka nam se nije odmah javio, ali jeste nakon prvog treninga s ekipom.
– Nisam tek olako stigao ovdje, dosta sam pratio i ligu i utakmice tima. Prije svega rukovodstvo me privolilo ambicioznošću i time što je klub dobro organizovan i posložen. Mislim da se radi o dobrom projektu gdje se namjerava u narednom periodu dosta uložiti, postoji dugoročni plan i vizija – kazao je Marković.
Kaže da mu neće dugo trebati da se prilagodi uslovima koje je zatekao.
“Velika je hrabrost doći u pola sezone i preuzeti ovakav tim, koji je igrao od svjetskog nivoa do nekih padova u igri. Vidio sam da klub ima dosta mladih igrača, pa je to negdje i normalno. Imajući u vidu to da ćemo gotovo izvjesno igrati u play-offu, to je velika šansa i za mene kao trenera, ali i za ove mlade igrače. Vidio sam u igri Dinama dosta pozitivnih strana, ali i dosta stvari na kojima treba poraditi”, kazao je Marković.
O pauzi koju je napravio od 2019. za Bosnainfo je kazao sljedeće.
– Nakon odlaska iz reprezentacije BiH samo godinu i po sam imao angažman. Od kraja 2018. do početka pandemje. Korona je dosta utjecala na to, ali i činjenica da nisam želio preuzimati svašta, tek tako, samo da bih negdje bio zaposlen. U posljednje vrijeme više sam se bavio “kancelarijskim” poslovima, administracijom. Od terena me djelomično odvojilo i to što sam imao problema s koljenom i leđima.
Onda je nekoliko dogovora propalo, kao što je to čest slučaj u rukometu. Bio sam u opciji da preuzmem jedan stvarno veliki klub, ali nakon što je vrijeme proticalo dođe mi informacija da postoje tri kandidata za klupu. Tada sam odustao, zahvalio se ljudima što su me imali u planu, ali i rekao im da ako oni žele Dragana Markovića, onda se nemam ja tu šta takmičiti s nekim i biti među tri kandidata. Šta ću, takav sam, imam u sebi bosanski ponos – priča uvijek konkretni Marka.
Pojasnio je i zašto nije preuzeo žensku rukometnu reprezentaciju BiH.
– To me oduševilo. Nakon što sam napustio mušku reprezentaciju, a ipak sam prvi koji je odveo BiH na jedno veliko takmičenje na šta sam izrazito ponosan, niko me nije maltene ni spominjao više, nisam imao kontakt ni sa kim iz saveza. Onda me ipak neko spomenuo, a što me još više obradovalo je da su ljudi u savezu jednoglasno bili za moj dolazak. To ipak nakon svih ovih godina nešto znači, da te se sjećaju ljudi i cijene. Onda je to neko vrijeme bilo aktuelno i samo se prestalo s pričom, niko me više nije kontaktirao, a ja sam se ipak zaželio posla i nisam bio u poziciji da čekam do iznemoglosti. Otvorila se prilika da dođem u Pančevo i s obzirom na sve uslove nisam mogao da je ne prihvatim – riječi su Markovića.
Legendarni trener otkrio je da je prije svega trea preuzeti Slobodu.
– Imali su Tuzlaci jako ambiciozan i razrađen plan, sa Sejom Hasanefendićem sam trebao doći, da pokušamo od Slobode napraviti regionalnu priču, ali i tu su se stvari izjalovile. Onda sam prihvatio bio ponudu jednog njemačkog kluba, ali nakon sedam dana kada sam vidio gdje sve to vodi, napustio sam klub. Jednostavno, ne mogu da pređem preko toga da ti neko govori jedno, a da su stvari u realnosti sasvim druge. Nije korektno ni ozbiljno. Pa i u Bosni sam zbog toga svojevremeno ostao samo sedam dana. Često je mene taj moj ponos koštao u karijeri, ali ne žalim nimalo zbog toga. Takav sam i to se ne da promijeniti – riječi su Markovića.