Košarka

Preminuo je čuveni NBA igrač i trener, čak tri puta je priman u Kuću slavnih

Košarkaški svijet zavijen je u crno – Lenny Wilkens, legendarni igrač i trener, preminuo je u 89. godini života.

FOTO: EPA/  ANDREW GOMBERT
FOTO: EPA/ ANDREW GOMBERT

Vijest je potvrdila njegova porodica, koja je saopćila da je Wilkens preminuo okružen najbližima, ali uzrok smrti nije objavljen.

Wilkens je jedan od najcjenjenijih ljudi u historiji svjetske košarke — jedini koji je tri puta primljen u Kuću slavnih (Hall of Fame): kao igrač, kao trener, te kao član legendarnog “Dream Teama” Sjedinjenih Američkih Država, koji je osvojio zlato na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. godine.

Tokom karijere bio je poznat po svom smirenom karakteru, inteligentnoj igri i izuzetnom liderstvu, koje je kasnije prenio i na trenersku klupu.

Wilkens je kao trener vodio nevjerovatnih 2.487 utakmica u NBA ligi, što je rekord koji još uvijek nije oboren. Njegova trenerska filozofija i pristup igri donijeli su mu status jednog od najvećih umova koje je liga ikada imala.

Osvojio je NBA titulu sa Seattle Supersonicsima 1979. godine, a navijači tog kluba ga i danas s ponosom nazivaju “kumom košarke u Sijetlu”.

Olimpijsko zlato i poštovanje svijetaNakon što je 1992. godine bio pomoćni trener u čuvenom „Dream Teamu“, Wilkens je četiri godine kasnije, na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996., vodio reprezentaciju SAD kao glavni trener do još jednog olimpijskog zlata.

Bio je devetostruki učesnik All-Star utakmica, prvi trener s više od 1.000 pobjeda u NBA ligi i drugi čovjek u historiji koji je u Kuću slavnih primljen i kao igrač i kao trener.

Komesar NBA lige Adam Silver oprostio se dirljivim riječima:

“Lenny Wilkens je predstavljao ono najbolje što NBA može ponuditi – igrač iz Kuće slavnih, trener iz Kuće slavnih i jedan od najpoštovanijih ambasadora naše igre. Toliko da je prije četiri godine uvršten među 75 najboljih igrača i 15 najboljih trenera svih vremena.”

Naslijeđe koje traje

Iza Wilkensa je ostalo naslijeđe koje prevazilazi brojke i trofeje – njegovo ime ostaje sinonim za dostojanstvo, znanje i ljubav prema košarci. U Sijetlu, njegovom drugom domu, još jednom će se čuti poruka koja najbolje opisuje njegov značaj:“Bez Lennya, ne bi bilo Supersonicsa – a bez njega, košarka ne bi bila ista.”