Odrastao u muzičkoj porodici u Subotici, muzičku akademiju završio u Sarajevu gradu kom je proveo dobar dio svoje mladosti. U Beogradu naprosto nije prošao prijemni pa ga je sudbina odvela u Sarajevo. Tu je svirao u džez orkestrima, pa u raznim popularnim sastavima, gde je upoznao buduće muzičke zvijezde poput Zdravka Čolića.
Danas živi povučeno u svom beogradskom domu sa suprugom Snežanom. U godinama je kada je mnoge stvari počeo da zaboravlja, sreća iza njega su tri autobiografske knjige i mnogobrojni intervjui. Tu je naravno i Snežana da se uključi u razgovor, kada Korneliju neka viša sila ne dozvoli da se sjeti nekog detalja. Rado se sjeća svog života u Sarajevu.
– Put me odveo u Sarajevo. Najviše su me privlačili kreativni ljudi koji su tamo živjeli. Svirao sam na mnogim igrankama, upoznao zaista divne ljude. Uvek sam bio radoznao i želio da sarađujem sa interesantnim ljudima. Imao sam sreće da mladost provedem u Sarajevu, sve čega se sjećam podsjeća me na muziku – priča lagano ali probrano Kornelije.
Često je govorio kako je na akademiji u Sarajevu zavolio Baha i klasičnu muziku. To ga je odvelo u eksperimente i istraživanja kontrapunkta. Na akademiji je najviše voleo Kontrapunkt, predmet koji je zapravo savršen model po kome se muzičko znanje najbolje i osjeća i vidi. Riječ je o kretanju note prema noti, odnosu zvuka koji komunicira sa drugim, ili istovremeno sa više njih.
-Recimo, imate Cis i A; e, sada se taj Cis i A kreću: jedan ide gore, drugi dole; prvi zastane, drugi se penje… Troglasne invencije, pa to je Bah – pričao je Kornelije.
– Najviše od svega voleo sam da istražujem saglasje u muzici. Sjednem za klavir i dan danas i krenem lijevo, krenem, desno, pa malo gore, pa malo dole. Muzika me sama nosi i vodi da istražujem dalje. Ne postoji ljepši osjećaj nego kada vam muzika ispuni dušu i sva osjećanja – dodaje Kornelije.
U njegovoj karijeri veoma često je volio da komponuje muziku na tekst poznatih pjesnika. Uradio je muziku na tekstove pjesama velikih pjesnika: Očajnu pesmu Milana Rakića, Pesmo moja Jove Jovanovića Zmaja, Pevam danju pevam noću Branka Radičevića, pa pjesme Jovana Dučića, Ljubivoja Ršumovića, Branka Ćopića. U sve to se uklapa i muzika koju je radio proteklih desetak godina na stihove Sergeja Jesenjina.
Preko dvadeset pjesama Kornelije Kovač je napravio kao neku vrstu rok opere, koju je planirao da ekranizuje na sceni nekog velikog pozorišta u regionu. Pre par godina Mađarsko pozorište u Novom Sadu izvelo je jednu verziju “Jesenjina”, ali na mađarskom jeziku. Na žalost, srpska verzija nikada nije urađena, iako su songove otpjevali vrsni pjevači kao što su Aleksandra Kovač, Jelena Tomašević, Zoran Šandorov i drugi.
– Velika mi je želja da se opera „Jesenjin“ izvede u nekom pozorištu na srpkom jeziku. Muzika je gotova i u pregovorima sam da se pojavi kao muzičko izdanje. Vjerujem da će se to uskoro desiti – priča Kornelije.
Prije izvjesnog vremena hrvatska diskografska kuća „Croatia Records“ objavila je izbor njegovih pjesma za filmove, TV serije i emisije, kao i za pozorište. Nadamo se da će se i Jesenin uskoro naći na CD ili vinilskom izdanju.
Slušajući tu muziku u kućnoj atmosferi, maestro samo zadovoljno zatvori oči i klima glavom. Njegovo testamentalno delo, svakako zaslužuje da mu se ukaže zaslužena pažnja.