No, nije to tema. Ovdje ćemo se osvrnuti na nešto drugo. Zbog čega uopće dolazi do tehničkih grešaka.
Nakon odlično vođene utakmice protiv Mađarske i prilično sigurne pobjede, gdje su izabranici Adisa Bećiragića, baš kao i on sam, pokazali da su zreli i ukomponovani u tim sa glavom i repom, desio se poraz od Njemačke, protiv koje smo odigrali deset puta bolje nego danas.
Izgubili smo jer je protivnik bio domaći tim, pa kao takav ima vjetar u leđa što od sudija koji su tačno namakli onoliko koliko je trebalo Nijemcima (dva faula pri šutu za tri poena i još dvije-tri oduzete lopte), što zbog domaće publike. Ništa se naravno nije moglo zamjeriti Zmajevima, štaviše.
Onda je uslijedilo nešto što ama baš niko na svijetu, osim možda naših igrača, a i to je upitno, nije očekivao. Poznata vam je ta priča, prati nas to koliko postoji i ova zemlja. Legendarni Ivica Osim davno je poentu objasnio u jednoj lakonski izgovorenoj rečenici – “Znam ja da mi znamo kada nam treba, nego ne znam znamo li kada nam treba”.
To je jednostavno tako, BiH je ubjedljivo najjača reprezentacija, nije više bitno ni o kojem se sportu radi, u trenucima kada nemamo šta izgubiti, kada smo potpuno rasterećeni, bez pritiska i bilo kakvih očekivanja. Šta napraviš, napraviš, samo se nemoj obrukati i biće sve ok.
Upravo ta pobjeda bila je jednim dijelom – naravo, uz činjenicu što su nas dovoljno skautirali i veću pažnju obratili na naše najbolje igrače – razlog ne zašto smo danas izgubili, nego zato što smo objektivno podbacili.
Najslabiji meč odigrali smo protiv reprezentacije koja fizički jeste jača, ali koja nam je konstantno nudila loptu i tjerala nas da ih obrukamo. Broj njihovih promašaja i naših budalaština sugeriše da su i jedni i drugi bili opterećeni pritiskom, znajući da je to to – istovremeno i šansa za sigurnim prolaskom u drugu fazu, i problem u slučaju poraza. U takvoj konstelaciji mi smo najčešće u podređenom položaju.
Kratko i jasno – nešto smo MORALI, ali ni to nije bio ključni kamen spoticanja. Porazila su nas naša iznebuha stvorena očekivanja nakon trijumfa nad najboljim u Evropi.
Zato, svima nama koji želimo da naša reprezentacija prođe dalje, sutra protiv Litvanije najbolje bi bilo da ništa ne očekujemo, da se nadamo potopu. Tada će igrači pokazati svoje najbolje lice, zagarantovano!