Drago nam je kada vidimo da država ulaže u spot. Svaka prava država to radi. Nema tu nekog direktnog povratka ulaganja, kao u bilo kakvom biznisu, ali ono što sportisti jednoj državi donose, obično se “parama ne može platiti”. Dakle, ulagati u sport se mora.
Ovih 100.000 neće Želji zatvoriti finansijsku “rupu” kojoj izgleda nema dna, mada su čelnici kluba nedavno tvrdili da su dobro smanjili dug upravo prema državi zbog neplaćenih potraživanja za poreze i doprinose, mada onih drugih dugova, bankarskih i sličnih, ima još dosta.
Automatska pojačanja
Sve ovo dešava se u vrijeme zimske stanke u bh. klupskom fudbalu. A Željo je na stanku otišao sa 10. mjesta na tabeli Premijer lige, i predstoji grčavita borba za opstanak. U pauzi su doveli novog trenera ali i praktično čitav jedan novi tim igrača, pojačanja, mada kako su igrali ovi jesenas, ko god dođe u Želju, automatski je pojačanje.
A Akrapović i svi pridošli igrači nisu došli za “klikere”. Svi oni rade za plate, ugovore koji su, naravno javnosti ostali tajna, osim njihove dužine trajanja, što je promjenjiva kategorija, ali postoje. A iza svih tih ugovora i dogovora mora postojati novac, jer treneri i igrači ne rade i ne igraju džaba.
Brojeći ovih dana ko je sve “sletio” na Grbavicu, mnogi navijači Željezničara, ali i onih koji navijaju za neke druge klubove, a naročito za vječitog rivala sa Koševa, pitaju se “pa otkud pare” za toliko novih imena?
Jer, već godinama traje ta agonija oko samog opstojanja kluba iz Bulevara Ivice Osima. I ptice na grani oko Grbavice znaju za dubioze u kojima živi i radi nekadašnji šampion Jugoslavije i Bosne i Hercegovine godinama. Svi prate isplate dugova što državi, što bankama, što bivšim igračima i trenerima.
Svi pričaju kako eto nema se para za iskorak, za prava igračka pojačanja kojima bi se pariralo klubovima koji su daleko iznad na tabeli, kako se životari, jedva preživljava, a onda, ove zime, kada se provaliji ispadanja prišlo na korak, Željo se pojača sa praktično čitavim novim timom i trenerom koji je nekada novce zarađivao po Evropi.
Otkud pare?
Ovih 100.000 KM s početka nije dovoljno za sve to, naravno, s time se mogu platiti pripreme, podijeliti jedna zaostala plata i to je to. Ali, ko onda plaća dolazak Akrapovića, Hiroša, Karića, Radovca, Dujmovića, Charlesa, Pavića, Cavnića…
Može li se to platiti novcem zarađenim od članarine navijača koji su, opet, pokazali kao najvitalniji i najsigurniji izvor prihoda. Jer, već ih se preko 5.000 odlučilo da obnovi članstvo, ili se učlani po prvi put, a to košta 20 KM. Kolika je zarada od toga, lako je izračunati – opet oko 100.000 KM. A to, svakako, nije dovoljno…
“Stoja” od Vijeća ministra i “stoja” od navijača, jedine su “dvije stoje” za koje se zna kako su i od koga došle u klub ovih dana. Kao i one ranije iz općine i Kantona. Ostale “stoje” i “milje” su misterija…
Elem, Želji želimo da oboji fudbalsko proljeće u BiH u plavo, da pobjegne sa dna tabele, obraduje tu silnu, vjernu armiju navijača. Vjerujemo da je sa novim trenerom i novim timom to moguće, ali je vremena, čini se, malo, ističe…
No, postavljena pitanja i dalje ostaju…