Ovaj gost, koji je tiho došao u domove gotovo 1,9 milijardi muslimana na planeti, tu će i ostati gotovo mjesec. Sudeći po raznim vijestima, fotografijama, videima, uživo prenosima i sl. iz cijelog svijeta, a i svjedočeći atmosferi u okruženju, dočekan je, kao i uvijek, s radošću širom otvorenih vrata.
Nekad se ramazan svodio na porodicu, rodbinu, prijatelje, komšije koji su u blizini, džamiju, ili, ukoliko neko baš nije mogao otići u nju, mistički bi participirao. Djeca bi se naročito radovala, dobro ne baš u tolikoj mjeri ranom, pospanom sehuru, koliko iftaru, tom nestrpljivom iščekivanju paljenja kandilja, tom hodžinom glasu kad se razmili svud okolo i svoj toj pomalo magičnoj atmosferi koju nosi akšam.
A akšam? On je posebna priča. Onaj prvi mrak što donosi smiraj dana, što okupi postače, pa čak i njihove drage prijatelje druge vjere na jednom mjestu, sve u isto vrijeme. To je tek zasebna draž. Pa onda hurma, ako baš mora, djeci baš i nije nešto, ali u vrijeme ramazana i ona ima drugačiji okus, uostalom kao i sve drugo, pa topa, limunada i tako redom, svaki dan nešto drugo, naravno sve uz nezaobilazan miris somuna, onako kako kod nas u BiH tradicija i nalaže. Pa kad se iftare, stariji postači obično odmah pristavljaju kafu, onaj prvi gutljaj koji se razlije opušta i zadnji živac, a pušačima prvi dim cigarete nikad ne legne bolje nego uz kafu poslije iftara. A djeca tad navale na nešto slatko, tako i treba, zaslužila su, cijeli su dan prepostila, a ako su manja, barem pola dana, što je itekao hvale vrijedno, samim tim što je to poseban događaj, pa su i ona ponosna na sebe…
I tako doživljavajući sveti mjesec u svom domu i bližoj okolini, nosimo jednu, manje-više istu, sliku ramazana.
A danas… U doba sve naprednijih tehnoloških dostignuća, možemo da “iftarimo” s dragim ljudima i preko Zooma, sve su popularniji iftari po restoranima, gubeći onaj tradicionalni štih, možemo da svjedočimo ramazanu u cijelom svijetu i da vidimo kakve su sličnosti i razlike u, recimo, običajima, koliko može i kako ko obilježava itd. Tako su, naprimjer, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima pripreme za ramazan proteklih dana prošle uz, možete samo zamisliti kako, okićen Dubai, pa i ostali gradovi su jednako očaravajući. Pijace i tržnice su bile krcate, a sigurno su i danas, u svem tom dijapazonu boja izgledaju kao iz bajke. Sudeći barem prema fotografijama koje su pustili u svijet. Dijametralno, vijesti i slike koje dolaze, recimo, iz Palestine nisu baš očaravajuće, ali su obećavajuće. U Gazi su lokalni stanovnici ukrasili kuće, prodavnice i ulice raznobojnim svjetlima i lampionima.
I Rana Ahmed, 28-godišnja majka troje djece, provela je mnogo dana kupujući hranu i ukrase uoči ramazana u pokušaju da stvori radosnu atmosferu za porodicu. Požalila se da su dugi niz godina bili lišeni praznične atmosfere zbog gorke stvarnosti u dugotrajnom sukobu između Izraela i palestinskih frakcija, kao i zbog pogoršanog ekonomskog stanja u opkoljenoj palestinskoj enklavi. Zbog siromaštva nije se mogla pripremati za ramazan jer joj je muž bio nezaposlen. A onda je muž dobio posao u Izraelu, pa su uštedjeli za sveti mjesec.
S druge strane, Fena je prenijela priču iz Sirije o Umm Esmat, sada je raseljena i živi u selu na sjeveru pod kontrolom pobunjenika, koja spušta na golu zemlju privremenog doma nekoliko vrećica bulgura, hurmi, riže i slatkiša za iftar.“Ramazan ove godine neće biti kao prethodne ili one prije nje”, rekla je sa uzdahom, sjedeći u šatoru na osami u blizini svoje kuće, opremljenim samo dušecima i grijalicom…
I tako, neko u izobilju, neko krajnje skromno, neko sam, a neko s mnogobrojnom porodicom i prijateljima, svako na svoj način i prema mogućnostima, posti ovaj sveti mjesec i ponaša se u skladu s njim. I neka svima dove budu primljene!