Zajedno smo pratili Svjetsko rukometno prvenstvo u Kataru gdje je prosječna temperatura bila 24-25 stepeni.
Svake godine sjetimo se tog vremena i konstatujemo da je neprevaziđeno i da će se teško moći ponoviti takvo druženje među dvadesetak novinara smještenih u istom hotelu…
Ove godine Mrkonja Svjetsko prvenstvo prati iz Osijeka gdje trenutno živi i radi.
– Među ljubiteljima rukometa u Hrvatskoj i dalje vlada razočarenje, nevjerica nakon poraza u prvom kolu od Egipta s devet razlike. Takav poraz Hrvatska je doživjela zadnji put prije dvadeset godina. Dakle, neki igrači nisu bili rođeni kada im se to desilo. Više od šokantnog poraza boljelo je ljude i analitičare, nekadašnje vrhunske rukometaše, pristup koji je bio nedopustiv, mlaka odbrana, bez želje, bez energije, uprazno dodavanje bez ideje, razvlačenje u širinu bez da iko krene prema naprijed. Nije bilo okomitosti, a na sve to nadovezali su se i golmani… – priča Mrkonja u razgovoru za Bosnainfo i najavljuje sutrašnji duel Kauboja protiv Danske, aktuelnog svjetskog i evropskog prvaka:
– Nekada su to bili mečevi za medalju, antologijski susreti dvije rukometne nacije. Danas, ne vjerujem da Hrvatska može odigrati kao nekada. Od selektora Horvata očekujem da će tražiti da njegovi igrači idu na štvo više prekida. jedino tako, s agresivnom odbranom i sjeckanjem igre mogu parirati Dancima. Interesantno je da Hrvatska 2003. u Portugalu takožer u prvom kolu Svjetskog prvenstva doživjela poraz, ali im je to bio alarm koji su iskoristili da sve do kraja pobijede i osvoje Mundijal.
Ipak, upoređujući tadašnji sastav i ovaj sada malo je pretjerano očekivati da se historija može ponoviti. Tada su ipak igrali rukometaši koji su godinama pripremani u jednom sistemu da mogu trajati godinama. To je bila generacija koja će se teško više ponoviti. Ne znam šta se desilo, pa je Hrvatska tako loše odigrala s Egiptom jer praktično to je bila četvrtfinalna utakmica. Sve ovo poslije, mečevi sa SAD i Tunisom, jednostavno nisu nikakvo mjerilo… – smatra Mrkonja.
Iz njegove vizure, dva detalja su obilježila dosadašnji dio Svjetskog prvenstva.
– Prvo to je bila bizarna situacija za koju se pobrinuo slovenski selektor Zorman. Potez koji će se dugo pamtiti, koji nije toliko glup kao što se na prvi pogled čini. S igračem više, jednog rukometaša je ostavio na svojoj špolovini da ne učestvuje u napadu kako bi igrao 5 na 5. To je jednostavno objasnio činjenicom da ima brze igrače koji su tehnički superiorni i da bi mu samo pivot na sredini smanjivao manevarski prostor. Naša reprezentacija je svojevremenogotovo po običaju ubijek bolje igrala s igračem više nego s igračem manje…
Druga stvar su pobjede SAD i Irana. To je dobro za rukomet, možda ne u ovome trenutku jer su to države u kojima naš sport još nije zaživio kako treba, ali kao najava da bi se to moglo desiti. Ove dvije selekcije, a posebno mi je drago zbog Irana kojeg predvodi Veselin Vujović, ostvarile su prve historijske trijumfe i možda je to početak intenzivnijeg razvoja. Znamo svi da u Americi i fudbal prije 30 godina nije bio popularan, ali je zaživio i lagano se razvijao, pa sada uopće nisu levati – smatra Mrkonja.
Na kraju kaže, da iako ne bi volio da je tako, krug favorita zatvaraju dobro standardna imena.
– Ko ima veću širinu odmah je u prednosti. Zbog toga smatram da Egipat neće ipak dogurati toliko koliko neki predviđaju i vide ga kao potencijalno iznenađenje. Oni imaju jednu i po vrhunsku postavu, ali ove zamjene nisu na njihovom nivou. Tako da se opet sve svodi na Francusku, Dansku, Švedsku i Španiju koji su godinama tu gdje jesu
Duvnjak kao naš Terza
– U Domagoja Duvnjaka gleda cijala Hrvatska i očekuje da on povuče i na svojim krilima vodi Kauboje do pobjeda. Treba biti realan, to je igrač koji je godinama igrao na najvišem mogućem nivou i on jednostavno fizički više ne može da odgovori na sve zahtjeve modernog rukometa. Hrvatskoj treba istinski vođa. Duvnjak to jeste, on je njihovo najzvučnije ime, ali nije više vođa na terenu. Pa i u Kielu on je od jednog od najboljih svjetskih all-round igrača pretvoren u najčešće odbrambenog igrača. Nešto kao naš Mirsad Terzić – kaže Mrkonja.
Žena mi je propisala terapiju
Mrkoja je za naš portal otkrio da ima stanovitih problema s koljenom koje ne vuče iz igračke karijere, već su nastali iz krajnje gluposti.
– Većinom se te neke povrede dese u situacijama kada nikad ne bi očekivao. Prije dvije godine na treningu stajao sam na centru igrališta i pomjerio se blago da dohvatim jednu loptu koja je išla nedaleko od mene, sageo se i osjetio da je nešto kvrcnulo u koljenu. Od tada povremeno vučem bol, pa mi je žena propisala terapiju da idem u toplice na terapiju, ali bojim se ipak da se ne može problem riješiti bez nekog operativnog zahvata.