Nakon što su posljednji put osvojile srebro davne 1995. godine, Italijanke su se vratile na pobjedničko postolje uz timsku predstavu punu energije i borbenosti, onemogućivši Francuskoj da osvoji drugu uzastopnu bronzu.
Francuska je bila u dvocifrenom zaostatku, ali je snažno pritisnula u posljednjoj četvrtini i nešto više od pet minuta prije kraja spustila razliku na samo 56:51. Ipak, tada je uslijedio ključni trenutak – ogromna trojka Ćećilije Zandalazini vratila je zamah Italiji i činilo se kao da je „izduvan balon“ Francuske.
Ćećilija Zandalazini odigrala je liderski meč onda kada je to najviše trebalo svojoj zemlji – upisala je 20 poena, 3 asistencije, 3 ukradene lopte i 2 blokade, uz sve one sitnice koje veliki igrači rade u najvažnijim trenucima.
Nakon što su u polufinalu protiv Španije imale katastrofalnih 5/30 za tri poena, Francuskinje su i ovog puta bile previše zavisne od šuta spolja. Uputile su 20 pokušaja za tri poena i ponovo zakazale – pogodile su samo dvije.
Italija je igrala izvanredno, gotovo bez greške. Ono što je bilo ključno – u posljednjih 15 minuta su odlično kontrolisale prednost koju su stekle početkom drugog poluvremena. Njihova odbrana bila je na visini zadatka, a donošenje odluka na terenu uglavnom impresivno. Ovo je bila velika pobjeda i izuzetno dostignuće – i što je najuzbudljivije, možda ovo nije bio samo bljesak.
Francuska, koja je godinama unazad nizala frustracije zbog srebrnih medalja, sada ima samo jednu bronzu u dva uzastopna izdanja prvenstva. Ne osvojiti titulu nakon 16 godina bilo je razočaranje, ne ući u finale – udarac, ali ne uzeti ni bronzu bilo je gotovo nezamislivo. Ukupno 7 pogođenih trojki iz 50 pokušaja u dva najvažnija meča govori dovoljno – baš kao i previše igračica koje nisu bile na svom nivou kad je bilo najpotrebnije.