Ipak, ako bismo postavili jednostavno pitanje u nekom srednjoškolskom razredu “Znate li ko je Razija Mujanović?” – rezultat bi nas mogao iznenaditi. Mnogi mladi ljudi možda neće znati ko je ova žena koja je svojom sportskom veličinom proslavila našu zemlju.
Iako djeca nisu kriva, ovo je samo odraz stanja u kojem se nalazimo kao društvo. Prejudicirali smo toliko onih koji zaslužuju naše poštovanje, a taj problem nećemo riješiti samo riječima. Potrebno je ulagati u obrazovanje, kulturu i širiti svijest o vrijednostima.
Razija Mujanović, s nevjerojatnim srcem, i ljudskim i sportskim, simbolizuje snagu protiv predrasuda i malih, zlih stavova. Sa njom smo razgovarali na početku ove godine – o njenoj nevjerojatnoj karijeri, životu, i borbi protiv onih koji pokušavaju minimizirati njenu veličinu.
U čemu trenutno najviše uživate? Šta vas ispunjava i donosi vam mir u svakodnevnom životu?
– Nakon što sam godinama igrala na profesionalnom nivou i bila posvećena karijeri, nisam imala dovoljno vremena za porodicu i prijatelje. Sada, međutim, uživam u trenucima provedenim sa voljenima – porodičnim okupljanjima, dugim razgovorima i smijanju sa prijateljima. To mi donosi pravi mir i ispunjenje u svakodnevnom životu.
Koje aktivnosti ili hobiji vas najviše opuštaju i donose vam radost? Imate li neki posebni način opuštanja, bilo da je to muzika, čitanje ili priroda?
– Najviše se opuštam kada “pobjegnem u prirodu” – bilo da je to neka od planina oko Sarajeva ili moj rodni kraj, Ratkovići. Tamo se osjećam potpuno mirno. Kada sam u Sarajevu, uživam u gledanju košarkaških utakmica lokalnih timova. Dok sam bila aktivni igrač, nisam mogla da gledam utakmice jer mi je to donosilo stres. Sada, međutim, imam uživanje u tome, a posebno mi je drago kada mogu da dam neki savjet mladim igračima.
Kako je vaša bolest uticala na vaš pogled na život? Da li gledate na stvari drugačije nakon što ste prošli kroz teške trenutke? Ako da, na koji način?
– Takve stvari zaista mijenjaju pogled na život. Kada se suočite sa životnim izazovima, shvatite koliko su mnoge stvari zapravo nebitne. Volim život, jer sam okružena ljudima koje volim i koji su pozitivni, dobronamjerni. Sada puno pažljivije biram svoje prijatelje i mnogo bolje organizujem svoje vrijeme. Nemam prostora za zle, zavidne ljude koji su fokusirani samo na vlastiti interes.
Šta vas motiviše da nastavite da se borite i da pružate podršku drugima? Kako uspijevate ostati pozitivna i inspiracija mnogima, uprkos svim izazovima?
– Dok sam bila aktivna na parketu, bila sam lider, i to ne samo tokom igre, već i izvan nje. Tu energiju sada prenosim na svoj svakodnevni život. Ljudi često kriju svoje probleme, pokušavajući da ih prevaziđu sami, a to ponekad postane previše za njih. Moj cilj je da priđem onima koji se bore sa životnim izazovima i kažem im: “Ja sam Raza, bila sam najbolja košarkašica Evrope i živjela sportski život – ali sam prošla kroz rak i druge životne poteškoće. Bolest ne bira. Borimo se dalje, nema odustajanja. Tu sam za vas”. Ove riječi dolaze iz srca, jer sam svjesna koliko znači imati podršku.
Koje su stvari koje su vam sada najvažnije, a možda nisu bile prije? Da li postoji nešto na što ste ranije možda zaboravili, a sada vam je ključno?
– Porodica i prijatelji su postali moj oslonac. Nekada sam jurila za pobjedama i osvajala pehare, koji sada krase vitrine klubova i Saveza. Kada sam prestala da igram aktivno, u BiH nije bilo interesovanja da me angažuju. Provela sam deset godina u “penziji”. I u tom periodu, samo su porodica i prijatelji bili uz mene. Danas mi je jasno koliko je njihova podrška bila ključna.
Imate li neki savjet za ljude koji se suočavaju sa životnim izazovima ili teškim situacijama? Kako bi im mogli pomoći da ostanu motivisani i snalažljivi?
– Možda zvuči kao floskula, ali zaista nema odustajanja. Borba je zbog nas samih, ali i zbog onih najbližih. Male stvari, sitne geste, te obične, ljudske akcije nas motivišu da ostanemo jaki. Razgovori, zagrljaji, pružena ruka – sve to čini razliku. Ako se pred vama nađe izazov, nemojte se povući u sebe. Prihvatite pomoć, pruženu ruku, razgovarajte. U tom dijalogu je snaga.
Kao tim menadžer ženskih selekcija Košarkaškog saveza BiH, kako ocjenjujete trenutni status i razvoj ženske košarke u Bosni i Hercegovini?
– U našem slučaju došlo je do smjene generacija, što donosi velike promjene, a ponekad i bolne rezove. Nova generacija košarkašica sada ulazi u svijet ozbiljnog takmičenja i stiče prva ozbiljna iskustva. Potrebno nam je još mnogo okupljanja, utakmica i rada. Moramo biti strpljivi, posvećeni i predani. Vjerujem da će, za nekoliko godina, naš rad donijeti plodove i da ćemo imati razloga za slavlje i pobjede.
U jednom od intervjua spomenuli ste da se ženska košarkaška reprezentacija suočava s pokušajima marginalizacije. Možete li detaljnije objasniti s kojim se izazovima suočavate u pogledu podrške i finansiranja?
– Nema tu ni sistemske podrške, ni adekvatnog finansiranja. Za svako okupljanje moramo se boriti kako bismo obezbijedili osnovne uslove za naše djevojke. Srećom, tu su patriote i načelnici u našoj domovini koji nas uvijek podrže. Međutim, dok se sistemski ne riješi ovaj problem, teško ćemo se nadati većim uspjesima. Previše energije ulažemo u stvari koje su za druge saveze riješene mnogo unaprijed. Kod nas je uvijek „5 do 12“.
Kako su tekle pripreme ženske košarkaške reprezentacije BiH za Svjetsko prvenstvo u Australiji i s kojim ste se preprekama suočili tokom tog procesa?
– Ne bih se puno vraćala na tu temu. Sve je već ispričano u javnom prostoru. Bilo je mnogo podapinjanja sa svih strana. Ispisali smo svoju historiju, sada je vrijeme za nove generacije i nove pobjede.
Kao članica Kuće slavnih, kako gledate na svoj doprinos razvoju košarke i sporta uopšte u regionu?
– Mogu samo reći da gdje god zakoračim, osjećam se cijenjeno, posebno u inostranstvu. Kao članica FIBA komisije za žensku košarku, na tim sastancima i susretima često svjedočim koliko im je to važno i koliko sam puta tamo čula riječi zahvalnosti, poput “hvala za sve”. Rezultati govore sami za sebe.
Naši košarkaši, poput Jusufa Nurkića i Džanana Muse, ostvaruju značajne uspjehe na međunarodnoj sceni. Kako vidite njihov utjecaj na mlade generacije i koliko je važno isticati ovakve primjere u razvoju sporta kod nas?
– To je zaista važno – mladi moraju imati prave uzore. Ako naš Jusuf može otići iz malog mjesta i izgraditi ime u NBA, to mora biti motivacija svima da vjeruju da je moguće postići velike stvari. Ponosna sam i na njega i na Džanana. Ovi momci iz dana u dan pokazuju svoju ljubav prema Bosni i Hercegovini.
Kao neko ko je uvijek podržavao razvoj košarke, kako ocjenjujete trenutne uspjehe naših muških selekcija i njihove rezultate? Koliko je važna sinergija između muške i ženske košarke u promociji sporta u BiH?
– Napravila se dobra ekipa i ambijent, a pobjeda protiv Hrvatske sigurno će dati dodatni vjetar u leđa momcima. Sigurna sam u plasman! Važno je da Savez ima sluha za obje selekcije, jer smo mi ambasadori naše zemlje u svijetu. Kako za žensku, tako i za mušku selekciju, uvijek sam na raspolaganju.
Koji su vaši planovi i ciljevi u narednom periodu, kako na ličnom, tako i na profesionalnom planu, posebno u kontekstu razvoja ženske košarke u BiH?
– Moj cilj je stvoriti zdrav ambijent i formirati mladu ekipu koja će u budućnosti donositi velike rezultate. Aktivno radim na tome da dobijemo Zakon o sportu i sistemski uredimo stvari vezane za finansiranje saveza. Samo na taj način možemo se nadati uspjehu i napretku.
Razija Mujanović nije samo legenda ženskog sporta, već i simbol borbe, hrabrosti i nesalomljivog duha. Kroz njen životni put, iz svakog izazova i pobjede, prožima se poruka da je srce šampiona najvažniji alat u suočavanju s preprekama, kako na parketu, tako i u životu. Kroz njeno iskustvo, vidimo da je prava snaga u tome kako se nosimo s poteškoćama i kako se, uprkos svemu, borimo za bolje sutra. Raza nas podsjeća da ne postoji veća pobjeda od one koju ostvarimo u srcu i ljudskom karakteru.