Spektakl u Pireju kulminirao je dramatičnom završnicom u kojoj su Belgijanke pokazale karakter, hrabrost i šampionski duh.
Iako su popularne „Mačke“ gubile 12 poena razlike manje od tri minuta prije kraja, uspjele su da pokrenu pravo čudo i serijom 14:0 preokrenu meč koji je djelovao izgubljeno. Završnica koju su režirale ostaviće traga u španskoj košarci – izgubljeno finale koje je bilo gotovo dobijeno.
Kod rezultata 65:53 za Španiju, Belgija je počela da se brani, dolazi do zaustavljanja i pogađa ključne šuteve. Kada je Žili Aleman pogodila trojku iz koraka unazad i smanjila razliku na samo jedan posjed, cijela dvorana je ustala.
Još jedan koš Alemanove pri 18 sekundi do kraja smanjio je na samo poen zaostatka. A onda – ključni trenutak: junakinja polufinala Antonija Delaere ukrala je loptu iz dodavanja Marione Ortiz i položila za vođstvo Belgije pet sekundi prije kraja. Prednost koju su Belgijanke sačuvale do posljednjeg zvuka sirene.
Ema Meseman još jednom je briljirala za Belgiju iako je dugo izgledalo da će njen trud biti uzaludan. Završila je meč sa dabl-dabl učinkom od 16 poena i 11 skokova, uz 7 asistencija, 5 ukradenih lopti i 2 blokade, još jednom potvrdivši da je među najboljima na svijetu.
Ponekad, statistika zna da prevari – Belgija je slavila u finalu iako je sa klupe došla samo jedna poenaža. Ipak, 11 ukradenih lopti djelovalo je ogromno u meču punom tenzije i stresa.
Belgijanke su pokazale srce šampionki i odbile da odustanu. Djelovalo je da je šansa za rijetku odbranu titule propuštena – do sada su samo dvije reprezentacije u istoriji EuroBasketa uspjele da odbrane zlato. A niz od 13 uzastopnih pobjeda kroz više takmičenja pod pritiskom ovakvog nivoa zaista je ogroman podvig.
Španiji će trebati dugo da preboli ovaj poraz – previše su same sebi zakomplikovale kraj. Možda će s vremenom moći da prihvate da je i srebrna medalja veliki uspjeh, s obzirom na sastav tima. Nije problem u porazu – već u načinu na koji se dogodio. I to je ono što će ovo finale učiniti nezaboravnim za godine koje dolaze.