Njen tekst prenosimo u cjelosti:
“Ovaj slučaj se dogodio u okolini Loznice, prije par godina i mislim da bi za vaše čitaoce bilo zanimljivo. Mlada, koja se udavala je moja sestra od tetke, a mladoženja je iz Valjeva. Nakon što je svadba došla po mladu, proceduralno su krenuli na vjenčanje u crkvu i opštinu, u Valjevo. U našoj koloni su se našli i gosti iz Hrvatske, tačnije, to su bili prijateljica od mlade i njen dečko, iz Zagreba. To smo naknadno saznali. Igrom slučaja su se našli ispred nas, okićeni i trubili su, kao što smo svi ostali to radili. U jednom trenutku pale četiri žmigavca i zaustavljaju kolonu. Mi nismo odmah vidjeli o čemu je riječ. Momak brzim hodom izlazi iz auta, uzima nešto ispred svog auta i vraćajući se u auto viče nam “ispričavam se, ali ispala je zastavica (Srbije) nekome ispred nas, pa da se ne gazi i ne prlja na putu”. Ja vam se kunem da se možda u životu nisam toliko naježila kao tad. Kakav nivo poštovanja, to je nevjerovatno! Istog trenutka smo mu nas četvoro, iz auta aplaudirali i nastavili smo dalje. Ovi iza nas nisu znali o čemu je riječ. Mogao je nastaviti svojim putem, ali nije, uzeo je zastavicu sa puta i vratio ju je, kad smo došli pred crkvu. Sama sam sebi postavila pitanje, da li bi to naši tako uradili, da li bi oni stali, podigli zastavicu svoje zemlje i nastavili dalje, ili se ne bi zaustavljali. Sve u svemu, jedan mali gest, ali gest na koji je moje srce zaigralo.“