Osman Hadžikić godinama je čekao priliku da obuče dres reprezentacije Bosne i Hercegovine na najvećoj sceni. Rođen u Austriji, fudbalski odrastao u jednoj od najcjenjenijih evropskih škola za golmane, svoj put mogao je graditi na različite načine. Ipak, srce ga je odvelo tamo gdje je oduvijek osjećao da pripada pod zastavu Bosne i Hercegovine.
Sudbina je, međutim, imala drugačiji plan, piše N1.
Dok je na Koševu čekao svoj debi u dresu Zmajeva protiv Sjeverne Makedonije, samo nekoliko minuta prije izlaska na teren dogodio se trenutak koji mu je promijenio ljeto, ali i jedan od najvažnijih perioda u karijeri.
„Mogu reći da sam puno bolje i da oporavak ide dobro i da ću se uskoro vratiti na teren. Iskreno, bio je to poseban dan za mene i debi za reprezentaciju. Sretan sam bio na zagrijavanju i par minuta prije ulaska na teren, noga mi je proklizala i osjetio sam da nije uredu. Ali sam mislio da nije tako strašno i sutradan sam saznao da neću moći biti dio ekipe na SP“, prisjeća se Hadžikić.
Za svakog profesionalnog sportistu postoji trenutak koji sanja od prvog dodira s loptom. Za Hadžikića je to bio Mundijal. Upravo zato vijest da neće moći putovati sa reprezentacijom na Svjetsko prvenstvo ostavila je dubok trag.
„Najteži udarac u mojoj karijeri. Svaki igrač radi na tome i da dobiješ takvu priliku i to se promijeni za par sekundi i teško je to prihvatiti. Želio sam ići s njima i biti dio ekipe, ali je bilo drugačije.“
Iako vrijeme pomaže da rane zarastu, postoje razočarenja za koja ne postoji precizan rok oporavka.
„Iskreno, mislim da ne postoji tačan rok. Svi to drugačije prolazimo. Značila mi je podrška igrača i selektora, stručnog štaba. Pokazali su mi da sam važan dio ekipe.“
Možda upravo te riječi najbolje govore o atmosferi koja danas vlada u reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Generacija koja je izborila Mundijal djeluje kao porodica, a Hadžikić, iako fizički nije s ekipom u Sjedinjenim Američkim Državama, ostaje njen važan dio.
Nikada nije bio upitan nastup za BiH
Njegova povezanost s Bosnom i Hercegovinom nikada nije bila upitna. Iako je rođen i odrastao u Austriji, odluka o reprezentativnom dresu bila je jednostavna.
„BiH je bila dio mog identiteta i moji roditelji su tako odrasli i volio sam ići u BiH. Nije bilo dileme da izaberem BiH i to je odluka zbog koje neću nikada žaliti.“
Tokom karijere branio je u Austriji, Švicarskoj, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali jedno mjesto posebno nosi u srcu.
„Svaka sredina me je učila nečemu novom. Teško je izdvojiti jedno mjesto. Početak profesionalne karijere u Austriji je bio moj početak, ali igranje za Velež će zauvijek ostati u mom srcu.“
Posebno ga raduje ono što danas vidi u reprezentaciji Bosne i Hercegovine – sve veći broj mladih igrača iz dijaspore koji biraju dres svoje domovine.
„Posebno mi je drago vidjeti mlade igrače koji iz dijaspore biraju BiH i pokazuju povezanost s domovinom bez obzira gdje su odrasli i vidi se koliko su sretni zbog toga.“
Na pitanje o budućnosti reprezentacije nema ni najmanju dilemu.
„Ne brinem se za budućnost BiH, ali ne bih izdvajao ime, jer to je timska igra i želio bih da tako ostane i da potvrdim da BiH ima sjajnu budućnost. Ne zavisi sve od pojedinaca.“
Dok Zmajevi započinju svoju mundijalsku avanturu, Hadžikić će svaki njihov korak pratiti izdaleka. Bez rukavica, bez mjesta među stativama, ali sa istom emocijom kao i svi navijači Bosne i Hercegovine.
„U kontaktu sam sa saigračima, dopisujemo se. S tijelom nisam tamo, srcem i dušom sam tamo i nadam se da će dogurati daleko.“
Možda Osman Hadžikić neće braniti na ovom Svjetskom prvenstvu. Možda mu je sudbina okrutno oduzela trenutak koji je čekao cijeli život. Ali jedna stvar ostala je nepromijenjena – njegova ljubav prema Bosni i Hercegovini.
A nekada upravo takve priče najbolje pokazuju šta zapravo znači nositi grb svoje zemlje.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.