“Bili smo golema sila. Nažalost, sada prevladavaju negativni osjećaji, tuga, bijes, razočaranje i nevjerica. Prvi put je bio šok, drugi put noćna mora, a ovo treće je već sramotno i neopravdivo”, oštar je bio Del Piero.
Problem nije u pojedincima
Del Piero smatra da se problem ne može svesti na nekoliko imena i da je besmisleno tražiti pojedinačne krivce. “Nije važno tko je kriv, Gattuso, Buffon ili Gravina. Treba preispitati sve što stoji iza toga, a ne samo predsjednika saveza.
Vidjeli smo da jako zaostajemo, ne samo za vlastitim standardima, nego i za drugima koji su znali kako krenuti ispočetka. Primjerice, Francuska i Njemačka imale su hrabrosti odabrati određeni put”, poručio je.
Potreban je novi početak
Pozvao je na kolektivnu odgovornost i entuzijazam za obnovu. “Svatko od nas mora osjetiti želju da reagira i krene ispočetka, da se ponovno stavi na raspolaganje, da uči i radi kako bi se stvari riješile, s entuzijazmom koji moramo pronaći u sebi.
Godine 1982. i 2006., usred potpunog kaosa, talijanski narod uspio je izvući energiju i pronaći rješenja. Danas se, međutim, ta rješenja čine jako dalekima”, rekao je Del Piero.
Kako reformirati sustav?
Na pitanje o reformi cjelokupnog nogometnog sustava, istaknuo je da ne postoji jednostavno rješenje. “Teško je odgovoriti. Ideje u današnjem nogometu moraju se iznositi u suradnji s drugima, ja vjerujem u timski rad. Ne smije postojati žrtveno janje, niti jedna osoba koja će sve riješiti. U odnosu na druge, imamo nedostatke u jako puno područja.
Moramo analizirati što ne funkcionira u muškom nogometu, jer ženski nogomet i drugi sportovi postižu izvanredne stvari. Potrebna je želja da se ponovno uključimo i gradimo ispočetka, a ne znam ima li nogomet za to vremena, strpljenja i hrabrosti. Postoje problemi s omladinskim pogonima, stadionima i ulaganjima – neki se mogu riješiti, neki teže. Sve ovisi o ljudima, od predsjednika naniže, preko uprava do trenera”, objasnio je.
Izgubljen identitet i tradicija
Del Piero smatra da je Italija izgubila ono što ju je nekad činilo posebnom – identitet, lokalnu pripadnost i nogometnu tradiciju. “Mi smo imali lokalni nogomet, a izgubili smo prostor i tradiciju. U drugim državama postoji više identiteta u klupskim momčadima, kao u Bilbau i Sevilli u Španjolskoj.
To je pitanje timskog rada; treba nam tim u svim sektorima i zajedništvo u ciljevima. Moramo napraviti korak unatrag i reći: ‘Više nismo najbolji, nismo čak ni drugi ni treći’, te priznati da nismo ono što mislimo da jesmo. Ponos treba ostaviti po strani, potrebna je poniznost”, poručio je.
Strpljenje ispred novca
Posebno je naglasio važnost planiranja i strpljenja, koji često nedostaju u modernom nogometu. “Nije riječ samo o novcu, potrebna je jasna strategija s koracima koji se moraju poštovati. Danas se sve prebrzo troši. Sjetite se, Gasperini je s vremenom u Atalanti postao besmrtan.
Ancelotti je, dok sam ja bio u Juventusu, izgledao kao najgori trener na svijetu, a onda je pokazao da baš i nije tako. Potrebno je nešto više od razmišljanja o spašavanju vlastite kože. Igrači se ne stvaraju preko noći, njih se oblikuje i pomaže im se da stignu do vrha. Političari uvijek moraju govoriti kao političari, a ne kao navijači”, rekao je.
Na kraju se prisjetio vlastitog iskustva iz reprezentacije kako bi dočarao koliko je okruženje nekad bilo zahtjevno i tražilo karakter. “Ne kažem da sam se bojao ići u reprezentaciju, ali morao si ići s nožem među zubima i kacigom na glavi. Cijeli rimski svijet bio je protiv mene, a cijeli juventinski svijet bio je protiv Tottija”, zaključio je Del Piero.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.