Napetosti i rezultatske neizvijesnosti nije bilo, ali osam viđenih pogodaka ipak su mogli priuštiti zadovoljstvo publici.
Početak utakmice obilježio je desetominutni prekid. Alireza Beiranvand, golman Irana, pokušavajući uhvatiti jednu visoku loptu sudara se sa saigračem i ostaje u knockdownu. Epilog je izmjena. Poziciju među stativama zauzima tridesetogodišnji Hossein Hosseini i postaje, bez vlastite krivice, gubitnik dana u Iranu. Hosseini je ušao nezagrijan, pod utiskom povrede saigrača, što ga je već u startu stavilo u nezgodnu poziciju, ali nije imalo uticaja na njegove reakcije. Kod svakog gola bio je nemoćan.
Čim je igra nastavljena Englezi stišću gas do kraja. Očito nisu htjeli čekati da načnu uzdrmanog protivnika. Šesnaesterac Irana postaje crvena zona, a opasnosti vrebaju sa svih strana. Bukayo Saka i Mason Mounth se poigravaju sa odbranom Irana, u 30 minuti razmjenjuju dupli pas, a igrač Chelsea sa vrha peterca promašuje stopostonu šansu. Englezi nastavljuju tuči svim raspoloživim sredstvima. Harry Maguire, u 33. minuti, nakon kornera skače visoko i pogađa prečku. Iranci su grogirani, visoki tempo ne mogu pratiti.
Kapitulacija je stigla u 35. minuti. Jude Bellingham, najskuplji tinejdžer svijeta, upisao je pogodak u debiju na svjetskim prvenstvima na asistenciju Lukea Shawa. Gol nije umanjio apetit Englezima. Nastavljaju furiozno jurišati prema Hosseinijevom golu i devet minuta poslije golman Irana ponovo vadi loptu iz mreže. Ovoga puta, fantastičnim udarcem iz voleja, pogađa Bukayo Saka, nakon što mu je loptu prethodno spustio Maguire. Utisci se nisu ni počeli smirivati kada je, minutu kasnije, Harry Kane sjajno uposlio krilnog napadača Chelsea Rahima Sterlinga, a ovaj asistenciju lagano pretvorio u pogodak. Englezi su djelovali nezaustavljivo, a poluvremenu se još nije nazirao kraj (zbog prekida nadoknada je trajala 13 minuta). Tempo, ipak, opada, Iranci na odmor odlaze sa tri gola zaostatka i utiskom da im predstoji katastrofa.
Englezi se u drugom poluvremenu na teren vraćaju kao negativac iz horor filmova. Nemilosrdni, bešćutni i brutalni. Ataci ne prestaju, a u 62. minuti Bukayo Saka nakon vrsne solo minijature četvrti put matira Hosseinija. I dok je Gareth Soutgate pripremao izmjene usmjeravajući utakmicu ka sigurnom kraju, Iran iznenada smanjuje rezultat. Strijelac je napadač Porta, Mehdi Taremi.
Gol nije opasno ranio Engleze, ali ih jeste razjario. Umjesto da smanje tempo, nastavljaju žestoko atakovati. Peti pogodak postiže Marcus Rashford tek trenutak nakon što je ušao u igru (treći najbrži pogodak na svjetskim prvenstvima), a Harry Kane upisuje novu astitenciju.
Broj pet kao da je konačno zadovoljio Engleze. Tempo napokon pada, Iranci dolaze do posjeda i pokušavaju igrati na polovini protivnika, što rezultira novim primljenim pogotkom. Englezima se otvara kontra, a realiziraju je dvojica rezervista. Callum Willson bježi po lijevoj strani, ulazi u šesnaesterac, odigrava povratni pas, a Jacku Grealishu nije bilo teško pogoditi praznu mrežu. Iran je pretrpio katastrofu.
I dok su svi, u desetominutnoj nadoknadi, čekali da sudac svira kraj, brazilski arbitar Raphael Claus pokazuje na bijelu tačku. Stones je u gužvi nakon kornera povukao za dres jednog igrača Irana, a Mehdi Taremi je siguran sa kreča. Katastrofa je ublažena, mada Carlos Quieroz ne bi trebao mirno spavati.
Iran u petak igra protiv Velsa, dok bi Englezi već tada mogli ovjeriti prolaz u osminu finala protiv Sjedinjenih Država. Unutardruštvena nestabilnost u Iranu kao da se prenijela i na reprezentaciju, himna je izviždana, igrači nisu pjevali, odnosi u kampu nisu idealni, pa uz manjak talenta ostaje utisak da nedostaje i motiva. Englezi, sa druge strane, izgledaju kao tim spreman potući se za medalje.