Novinarima u BiH puno je gore raditi nego bilo gdje u Evropi. Zamislite podatak o plaćama igrača u Premijer ligi, kao što je jučer osvanuo za špansku Primeru, a potom i italijansku Seriju A.
Da neko legalnim putem objavi i obznani koliko mjesečno prima Daniel Avramovski, naprimjer.
U redu, ne moraju ljudi znati te informacije koje su u svijetu sporta sasvim normalne i transparentne, ali jedna stvar posebno je iritantna.
Kada saznate da neko nekog igrača treba da dovede, posebno ako se radi o zvučnom imenu, rijetko će s objavom tog saznanja išta na dobro izaći. Ako pratite neki klub, pa saznate i objavite da isti treba recimo dovesti Josepha Amoaha, samo ćete tom klubu napraviti štetu. Nekada i igraču, jer šta se dešava:
Vrli sportski direktori, menadžeri, strvinari i ostali imat će tada samo jedan, isključivi zadatak – da vam pokvare nešto oko čega se dogovarate mjesec.
Posljednji primjer kako to kod nas funkcioniše jeste upravo vezan za gore pomenutog nogometaša iz Gane, doskorašnjeg napadača prijedorskog Rudara koji već duže pregovara sa FK Željezničar.
Od potpisa ugovora dijeli ga rješavanje papirologije, ali da su njegovi menadžeri “balijski” obojeni, sa spremnošću da za sto maraka pogaze riječ, Amoah bi u narednim danima bio igrač ili Zrinsjkog ili Sarajeva.
Bosnainfo saznaje da su samo nekoliko minuta nakon objave u pojedinim medijima, Amohove menadžere kontaktirali iz ovih klubova da se raspituju za angažman.
Da pojačaju ofanzivnu liniju…