S obzirom na preostale timove koji nastavljaju takmičenje i to kako su se dosad posložile stvari, Plavi bi uz malu dozu sreće (čitaj: povoljan žrijeb) mogli toliko željeni plasman u Konferencijsku ligu izboriti kroz najmasovnije takmičenje.
Prvo ime susreta protiv Trebinjaca u subotu je bio igrač za kojeg se par sati ranije nije znalo može li uopće igrati. Andrija Drljo, sve i da nije postigao pobjedonosni gol u stilu Izeta Hajrovića protiv Slovačke 2013., već na samom startu pokazao je da bi mogao biti od velike koristi Edisu Mulaliću.
Recimo, do jučer je Željo nade polagao u Sedada Subašića koji je sličan profil, ali je Drljo, prije svega okuraženošću, pokzao više za 90 minuta, nego gore spomenuti fudbaler Tuzla Cityja za nekoliko polusezona.
Drljo se doima i pametnim igračem na osnovu izjave koju je dao poslije utakmice. U smislu: nemam vreman sad da se šepurim i slavim dobar pogodak, idemo dalje naporno trenirati kako bi se mogle nastaviti pružati kvalitetne partije.
Ipak, pitanje koje se nameće samo od sebe je šta se ustvari dešavalo u prethodnom periodu s ovim talentovanim momkom, pa je u Željezničar stigao besplatno?
Andrija Drljo nije mala šprdnja, ako je suditi prema svim dostupnim podacima iz njegove bliže prošlosti. Kao najbolji kadet Širokog Brijega i cijele lige potpisao je ugovor s Dinamom već sa 17 godina. Dinamo je veliki klub koji dovede tako masu igrača, pa ako se barem dva-tri pokažu kao puni pogodak – dobro je. Drljo nije imao prostora da u Dinamu razmišlja o svijetlijoj budućnosti, slali su ga na posudbe, vrijeme je isticalo, a onda je nakon silnih peripetija u ljeto 2022. potpisao ugovor sa šampionom BiH, Zrinjskim.
Zrinjski neće olako dovesti nekog igrača. Mostarski klub je zapravo šampion u dovođenju dobrih igrača koji nisu skupi ili u prvom planu, ali su jako kvalitetni i sa velikim potencijalom. Sarajevski klubovi mogu biti samo ljubomorni na Zrinjski, zbog silnih bilbija, todorovića, šćepanovića, bekrića, jamaka, stanića, memija… koji bi najčešće Pod Bijelim brijegom pokazivali da su oni dobri, ali da u njihovim prethodnim klubovima nešto nije štimalo…
Elem, stigao je tako Drljo u Zrinjski gdje je dobivao šansu na kapaljku. Debitirao je u klubu iz svog rodnog grada protiv Sarajeva, u trijumfu 4:1, ali je do kraja polusezone sakupio još malkice minuta u svega pet susreta.
Kada ga je Željo ove zime doveo u svoje redove prošlo je to skoro pa ispod radara. Kakav Drljo, kakvi bakrači…
Tu posebno treba skinuti kapu sportskom direktoru Samiru Bekriću, ali kako je uopće došlo do opcije da dođe na Grbavicu.
Prema izvoru Bosnainfo, jako upućenom u dešavanja u Mostaru, ali i bh. fudbalu, Andrija je bio želja bivšeg i odličnog trenera Sergeja Jakirovića koji dobro zna njegove kvalitete i želio ga je u svojim redovima polagano revitalizirati. Kako je Jakirović otišao u Rijeku Drljin agent je shvatio da možda njegov pulen neće imati minutažu koju je očekivao budući da u timu imaju još Tičinovića i Ćužea, te dva nova igrača.
Drlji je bio potreban klub u kojem će igrati te saigrači s kojima će moći pokazati sve što zna, pa su odlučili sklopiti ugovor sa Željom do 2025., što je iz perspektive kluba vrhunski posao.
Bitno je samo da momak ostane na zemlji i ne “pobudali”…
Isplati li se biti besplatan igrač
Prije dvadesetak godina sadašnji trener golmana Želje i bivši reprezentativac Kenan Hasagić trebao je u Liverpool. Bar je takva priča bila. Kada je Amar Osim odlučio da ga stavi među stative protiv norveškog Lillestroma u drugom pretkolu Lige prvaka to je bilo prvorazredno iznenađenje. Dotad nezamjenjivi legendarni Miroslav Kružik automatski je posao stvar prošlosti.
Ipak, nakon što je Hasagić pokazao o kakvom se golmanu radi, nije želio potpisati produženje saradnje s Plavim, pa su mnogi to vidjeli kao razlog zašto nije napravio bolju karijeru.
Jer šta se dešava? Prosta logika, doduše nefudbalska, trebala bi sugerisati da čim si slobodan igrač, tu nešto nije baš u redu. Ako si tako dobar, ne možeš biti slobodan.
Bilo je još mnoštvo primjera u Želji. Većina igrača koji nisu željeli da produže ugovor upućeni su na tribine. Danas je Željo u sličnoj situaciji kada je u pitanju Clarismario Santos. Po dolasku Brazilac je potpisao na godinu. To je bio izričit zahtjev njegovg menadžera Andyja Bare. Santos se pokazao i na ljeto može da ide džaba. Znalo se to, ali nekako ostaje žal, jer je čovjek dobar…
“Željo nije u poziciji da daje dugoročne ugovore i to je u ovom slučaju ispalo problem. Klub koji želi da dovede Santosa rekao je da će ga dovesti sve kad on ne bi više odigrao utakmicu ove polusezone. Radi se o jakom i stabilnom klubu gdje bi imao mnogo veća primanja. Ono što bi se moglo napraviti kada je u pitanju Santos, iz zahvale što se u Želji etablirao i stekao kakvo-takvo ime, je produžiti ugovor ali sa fiksnom klauzulom. Zamislite sada ostane Santos i u prvih pet utakmica naredne sezone zabije deset golova. Svako živ bi ga tražio, ali bi onda klub mogao reći eh, obeštećenje je sada dva miliona KM.
Klubovi koji bi ga htjeli dovesti ne bi sigurno mogli dati dva miliona, ali bi mogli 300.000 eura. To bi moglo biti rješenje, jer i menadžeri žele zaštite sebe i svog igrača. Iskreno smatram da bi Santosu više odgovaralo da ostane još u Želji, ali da se u ugovor stavi fiksna klauzula, na taj način bi se riješilo da svi budu na dobitku”, mišljenja je naš izvor.