Na proteste su pozvali gotovo svi lideri političkih stranaka u Federaciji, te se na njihov poziv odazvalo svega 7.000 ljudi u Sarajevu. Uzimajući u obzir da u Sarajevu živi skoro 300.000, a u Kantonu skoro pola miliona stanovnika, brojka od 7.000 je minorna. Međutim, iako je ta brojka minorna, ona je idalje postojana, obzirom da zbog inflacije i poskupljenja cijena goriva i životnih namirnica skoro niko nije izašao na ulice. Čak i ako jeste to je bilo svega desetine građana koji su javno iskazali nezadovoljstvo. Ovaj fenomen u BiH postoji još od 90.ih godina prošlog stoljeća.
Zašto je to tako za portal Bosnainfo govorio je Srđan Vukadinović, sociolog i politički analitičar.
-Za bilo koje proteste potrebno je da se akumulira određena energija. Kada se akumulira ta energija, tada dolazi do rezultata. Međutim, u BiH je bilo mnogo tih protesta koji nisu dali nikakvih rezultata i onda građani gube povjerenje – govori profesor Vukadinović na početku razgovora.
Energija je akumulirana tamo 90.ih godina, kada su etnonacionalne strukture uspjele da od svojih pripadnika traže određene promjene.
-Upravo zato, kada danas dođe do protesta ili bunta bilo koje socijalne grupacije, vidjeli smo i kada su trebale da se ukinu akcize, kada su trebale da se smanje cijene životnih namirnica, tada nedostaje ta kritička masa, nema te energije koja bi trebala nešto da promijeni, jer je ta energija zloupotrijebljena mnogo puta – govori Srđan Vukadinović.
Veliki protesti 2014. godine
-Prisjetimo se 2014. godine, kada su bili oni veliki protesti, jednostavno te proteste je neko zloupotrijebio u svoje političke svrhe, a narod koji je izašao s iskrenom namjerom da mijenja sistem i političke elite, jednostavno je bio izigran. To je bio posljednji pokušaj nekakvih ozbiljnijih protesta i to je posljednji pokušaj da dođe do promjene sistema. Narod je od tada izgubio povjerenje i energija koja je potrebna se ne može akumulirati, tim više se ne može akumulirati jer još uvijek u BiH kolo vode etno-nacionalne elite – objašnjava Vukadinović
Sinergija Sarajeva, Mostara i Banja Luke
-Također, važno je spomenuti da se protesti vode iz Sarajeva, ali ne i u Mostaru ili Banjoj Luci. Onda se ti političari iz Mostara i Banje Luke pokupe iz Sarajeva, iz tih najviših organa vlasti i odu u Mostar ili Banju Luku, koji su sinonim za etnonacionalne strukture, i tamo ne osjećaju nikakav pritisak protesta iz Sarajeva. Protesti koji se održavaju u Sarajevu moraju imati istu energiju, jačini i silinu kao i oni u Mostaru i Banjoj Luci kako bi moglo da dođe do promijena. Kada se postigne ta sinergija da sve ove tri komponente imaju jednaku jačinu, tada možemo govoriti o uspjesima i promjeni. Dok se to ne dogodi, ova energija će biti trošena uzaludno, to je jedna mala količina energije, ali se ona mora akumulirati u značajno većem kapacitetu i kvantitativnom obimu. Dok ovo ovako funkcioniše, političke elite će imati mehanizme koji će veoma brzo i lako sve to razbiti, pa čak nekada i pretočiti u svoju korist. Dakle, najbitnije je reći da je narod izgubio povjerenje i da se čak plaši da će ove političke strukture i tu malu količinu energije preokrenuti u korist svoje političke promocije – zaključio je Srđan Vukadinović za Bosnainfo.