Kolumne

Bez borbe – nema pobjede: Šta je nama 8. mart?

"Trebalo mi je dugo da razvijem glas, i sad kad ga imam, ne namjeravam biti tiha", Madeleine Albright.

FOTO: DUHOVNAMISAO.COM
FOTO: DUHOVNAMISAO.COM

Nedjelja popodne. Kao i svaki vikend koji mi pada slobodan, sjedim kod najbolje drugarice i pijemo kafu. Zapravo, ja pijem kafu, a pogled mi luta kroz prozor po obližnjoj zgradi. Kona s trećeg sprata prostire veš, Hanka na drugom pere prozore, novopečena mlada na četvrtom razvlači jufku za pitu…

Onda me drugarica prene iz mog mahalanja, sjedne za sto, srkne kafu, tek što zapali cigaru i upita me “šta ima još”, dječačić od pet godina već je uspio napraviti novi zijan. Skače sa stolice, rješava situaciju, vraća se za sto, ponovo srk kafe, dim cigare, “šta ima još”, dolazi desetogodišnja kćerka i žali se na to da joj brat ne da učiti, sutra ima kontrolni iz matematike, a mora još stići i na trening.

U međuvremenu, veš-mašina skače u kupatilu, stan se neće sam usisati, ni prašina obrisati… meso za ručak polako se odleđava, dok muž stigne s posla, pa da svi zajedno ručaju. Što je nemoguće drugim danima u sedmici.

“Dug je bio put od nesretne sluškinje do nesretne gospođe”, parafrazira drugarica Džubrana. “I šta danas imamo? I sluškinje i gospođe all-in-one. I one ‘sretne’ što uopšte imaju posao, imaju i rad u kući i rad na poslu, a neke i rad od kuće, pa ne znaš šta bi prije. Vikendi su izgubili smisao, svaki radni – u kući ili na poslu, svejedno je.

Znaš, kako god okreneš, još živimo u muškom svijetu, kćerku moram pritiskati da dobro uči, da bude obrazovana, ekonomski nezavisna, da zna svoja prava i da se bori za njih. A sin može završiti i za automehaničara, za njega nema zime…“.

I to je živa istina. Žene se moraju podobro naraditi, obrazovati i sl. da bi postigle nešto, bile nezavisne, sačuvale živu glavu… i to sve uz tradiciju da je kuhinja ženi prirodno stanište. Aodmoć države svakako je tu.

BiH ima zakone o ravnopravnosti spolova, nasilju u porodici, zabrani diskriminacije. Potpisala je i ratifikovala Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena. Ja, i? Zahvaljujući jedino nevladinim organizacijama, vide se blagi pomaci na ovom polju, a država, kao i obično, svemu daje deklarativnu podršku.

Nažalost, u našem društvu još su duboki patrijarhalni i mizogini korijeni. Žene su izložene diskriminaciji i brutalnim oblicima eksploatacije na tržištu rada. One čine i najveći broj nezaposlenih. S druge strane, kad je riječ o rodno zasnovanom nasilju, žene su te koje u velikom procentu izvuku deblji kraj. A s obzirom na to da je kod nas sve sramota i gluho bilo, veliki broj njih i ne prijavljuje nasilje, seksualno iskorištavanje i dr.

I zato danas, na Međunarodni dan žena, treba više nego ikad skretati pažnju muškarcima na to da 8. mart nije samo podsjetnik na cvijeće nego i na prava žena. A poruka ženama da imaju prava i da se bore za njih. I to ne samo deklarativno.

Prihvati notifikacije