Dok je evocirao sjećanja na saigrača iz reprezentacije bivše Jugoslavije, Baždarević nije skrivao suze.
– Takva energija, volja, pripadnost timu…Rijetkost. Igrački kvalitet i ljudska vrijednost, također su rijetkost. Toliko je bilo prilika da se uvjerim, i kada smo nosili grb Jugoslavije. Tužan sam, tuguje i moj Željezničar, moj grad Sarajevo, moja zemlja Bosna i Hercegovina. Koliko je, zapravo, Miha bio veliki i moćan, koliko utjecajan ne samo na igru, nego i na okruženje van fudbala, vidjelo se i kada je kovčeg sa njegovim tijelom izložen u Rimu, sve počasti je zaslužio, ali nije zaslužio da ode u 54. godini, ljudi poput Mihajlovića zaslužili su da žive 300 godina. Teško je svima, najteže njegovoj sjajnoj, uzornoj porodici, čije zajedništvo i ljubav predstavljaju obrazac za život, poručio je Baždarević.
Podsjetimo, Mihajlović je tokom igračke karijere igrao za Vojvodinu, Crvenu zvezdu, Romu, Sampdoriju, Lazio i Inter, a od fudbala se oprostio 2006. godine.
Kao trener je radio u Bologni, Cataniji, Fiorentini, Sampdoriji, Milanu, Torinu i Sportingu, dok je u periodu od 2012. godine do 2013. godine bio na klupi reprezentaciji Srbije.