Nakon ubjedljivog poraza u Engleskoj rezultatom 3:0, koji nam je nekako sad još teže pao nakon što smo pogledati te „moćne“ Engleze protiv lošije, i po rangu i po kvaliteti i po vrijednosti selekcije od nas, Islanda, koji je s 0:1 “ohladio” Otok, naš A tim sutra gostuje kod starih dobrih prijatelja Italijana, koji će na EURU, zna se, i ove godine u BiH imati na hiljade svojih pristalica koji navijaju za Azzurre od davnina.
Da se kratko vratimo u Newcastle, dakle Englezi nas probili tek u nastavku (i to s bijele tačke), a do kraja su utrpali još dva gola za konačnih 3:0. Prvo poluvrijeme nije slutilo na takav poraz Zmajeva, ali se desio taj naš nadaleko poznati nagli pad i prosto kao da više snage nismo imali, a da ne govorimo koliko nam je igrača nedostajalo. Sada, kad se analizira utakmica Islanda i Engleske, jasno je da Englezima opet nešto fali, da oni nisu baš takva velesila u fudbalu kao što ih bh. novinari često uzdižu (uvijek smo mi od miša pravili slona), pa se nekako stiče dojam da smo igrali u najjačem sastavu da bi sigurno zabili barem pogodak.
U porazu na St. James Parku sve im je oprošteno
Jer, opet kažemo, Engleska je protiv rastrčanog Islanda koji im očito ne leži kroz historiju (izbacili ih sa EURA 2016), i koji je 90 minuta igrao, važno je naglasiti, NA NAČIN NA KOJI SMO MI IGRALI PRVIH POLA SATA, pokazala svu svoju nemoć u napadu. Znači, uz tehnički kvalitet kojim sigurno raspolažemo, te motiv i volju, uz malo više trke i brzine u organizaciji igre mogli bismo se suprotstaviti bilo kome.
Ipak, ovo je bio prvi nastup Zmajeva u sastavu koji nikad zajedno nije igrao i uz činjenicu da je i Sergej Barbarez (koji nikad nije bio trener nikome) prvi put baš ovdje sjeo na klupu, te uz podatak da nam je nedostajalo nekoliko ponajboljih igrača (Dedić, Kolašinac, Džeko…), sve im se oprašta.
Jednom segmentu u Engleskoj, koji će itekako dobro doći našem timu s obzirom na to da smo se decenijama mučili s tim problemom, navijači BiH su se posebno mogli radovati. A to je odlična igra u skoku, košarkaški rečeno, pogotovo u skoku u odbrani jer u napadu doduše nismo ni imali priliku za neku šansu da poentiramo glavom. Lijepo je bilo gledati kako Zmajevi konačno vladaju “zračnim prostorom” ispred svog gola protiv nacije koja je svoju fudbalsku filozofiju posljednih 100 godina uglavnom i bazirala na skok igri, a tako je i danas iako, da se primjetiti, Englezi pokušavaju da što više spuste loptu ne bi li se prilagodili ostalim selekcijama s kontinenta.
Nemalih 11 kornera su izvela Tri lava protiv bh. tima koji je izveo dva, ali svi su manje-više završili na glavama našeg sastava koji sada, slobodno se može reći, spada u red najviših timova u svijetu! S prosjekom od 190 cm naši igrači su postali vladari skok igre što nam daje gromnu prednost u prekidima, a nadamo se da ćemo osim igre u odbrani to pokazali i u igri u napadu sutra protiv Italijana koji i nisu baš neka sila kada je skok igra u pitanju.
Samo ćemo neke naše „letače“ nabrojati: Ahmedhodžić – 190 cm, Mujakić – 189 cm, Radeljić – 201 cm, Hadžikadunić – 191 cm, Tahirović – 191 cm, Katić – 190 cm, Muharemović – 187 cm, Džeko – 193cm, Gigović 187cm, Tabaković – 194 cm…
Nije to ni I od one prave Italije
Problema u Empoliju Barbarez će imati još više nego u Engleskoj jer nam sada nema ni Vasilja koji je na Otoku pokazao da se na njega može računati, a neće biti ni dva metra visokog Radeljića (povreda), te od ranije Krunića, Dedića, Kolašinca…
Ipak, činjenica je da ni Italija nije Bog zna šta. Ko je pratio Italijane u posljednjih nekoliko godina ostane u nevjerici svaki put kada ga neko podsjeti da je ta ekipa aktuelni PRVAK EVROPE. Skoro pa sigurno Italijani taj naslov neće odbraniti (mada su žabari nekako specijalisti za evropska prvenstva i nikad im se ne zna…) jer je konkurencija prestrašna, a italijanski fudbal tj Serie A, doživjela je ogroman pad u zadnjem desetljeću, pa je tako i sama nacionalna selekcija u velikoj krizi. Danas to nije ni I od one prave Italije. Na Mundijalu 2014. posljednji put su bili na najvećoj smotri, ispali još u grupnoj fazi, a nakon toga su sramotno propustili dva Mundijala (2018. i 2022.), dok ih je osvajanje EURA 2021. na Wembleyu donekle ostavilo u vrhu svjetskog fudbala.
Novi selektor Spalletti nije Italiji donio Bog zna kakvu igru i neke novine u taktici, a ruku na srce ni nema sad neke zvijezde u ekipi koje bi okrenule igru u korist Italijana. Ko je gledao neki dan utakmicu Italije i vrlo snažne Turske, a navija za Azzuree, razočarao se u igru svojih miljenika i njihovom bezopasnošću u napadu. Zaccagni, Chiesa (kad nije povrijeđen), EL Shaarawy, Raspadory, Scamacca, Retegui… igrači su koji posjeduju kvalitet ali jednostavno NIJE TO TO što je Italija imala i nekako se stekao dojam da su Italijani tim protiv kojih naša selekcija i oslabljena može pružiti snažan otpor i odigrati utakmicu za respekt.
Možemo i moramo bolje
Uostalom, i posljednja dva rezultata protiv Azzurra govore da im baš i „ne ležimo“. U Ligi nacija su nas dobili u Zenici 0:2, a prije toga smo u Firenci odigrali 1:1 i bili potpuno ravnopravni na terenu (šutevi u okvir 4:4) protiv i tada apsolutnog favorita koji će godinu dana kasnije nadigrati Engleze u finalu EP-a. Ne znamo šta će biti u Italiji sutra, ali kao što za Bosnainfo nedavno reče Hadžikadunić, „dueli poput ova dva protiv dvije velesile – Engleske i Italije našem mladom timu donijet će ogroman plus, iskustvo, ocjenu gdje smo i ko smo, te veliko ohrabrenje i motiv za dalje“.
Popularni Barba i struka imaju šansu da sutra pokažu da se mogu nositi sa svojim novim zadatkom i da mogu dobro namučiti domaćina kojem je ovo generalka pred okršaj sa Albancima u 1. kolu EURA naredne subote. Ma o kome da se na drugoj strani radi, ovog puta ne smijemo dozvoliti sebi da ostanemo bez udarca na gol, da padamo u drugom poluvremenu i da pravimo glupe greške koje nas skupo koštaju poput napravljenog penala na St James Parku.
Za kraj, podsjetimo na koje to sve igrače selektor može računati sutra:
Golmani: Pirić i Hadžikić.
Odbrana: Hadžikadunić, Bičakčić, Ahmedhodžić, Mujakić, Katić, Muharemović i Gazibegović.
Vezni red: Šarić, Tahirović, Huseinbašić, Gigović, Burnić, Šošić i Hajradinović.
Napad: Demirović i Tabaković.
Sretno Zmajevi i da sa uspjehom preletite “Carlo Castellani” i obradujete bh naciju.