Popularnog Zeku zatekli smo dok se pripremao na put u Makarsku. Ima kaže nešto da završi pa će se vratiti opet među svoje. A njegovo je na Čengić Vili gdje i danas između zgrada igra lopte s rajom iako je prije dvije godine imao srčani udar.
– Moram malo. Ne igram ja sad sa sto posto, više je to druženje, rekreacija. Dođem, ismijemo se, družimo, uživamo. I to je tako skoro 15 godina, eto od kako sam završio karijeru mi tu igramo stalno – priča legendarni as Zadra, Osijeka, Hajduka i Sarajeva.
Zar ima već 15 godina…
– Pa bili smo ono sa Husrefom prvaci 2007. Igrali s Genkom i onda su me zamolili da odigram još jednu godinu. Nema 15, ali će skoro – smije se Turković.
I zaista, iako je tada bio na pragu pete decenije života, bilo ga je uživanje gledati. Svi ti prijeratni igrači, prije njega je u Želji recimo briljirao Sretko Vuksanović, imali su sasvim neke druge kvalitete nego današnji igrači. Kako je moguće bilo da i sa 40 godina posjeduju nešto što većina naših fudbalera iz Premijer lige nema ni sa 20.
– Ne znam, okrenulo se sve. Djeca recimo sve manje igraju lopte iza zgrade, po mahalama. Primarni cilj svima je da zarade novac. Imaš tu stotine škola fudbala, a što ih je više to je manje znalaca. Profit i samo profit, jedino je to bitno. Roditelji bi svi da se obogate na djeci, djeca kontaju kako će biti popularna…
Ja kada sam trenirao kao djete imali smo neke druge ciljeve, ne samo ja, nego je takvo vrijeme bilo. Da zaigraš za prvi tim to je bilo ostvarenje svih mogućih snova, nešto nadnaravno, ali pored toga nisi razmišljao kako ćeš što prije negdje otići nego si imao legende, uzore i težio da nekad budeš kao oni, da te cijene kao čovjeka s karakterom. Ti si ovdje imao Švabu Osima i Haseta, oni su bili prve legende, pa si imao Škiju, tebi je drago kad ih vidiš, kad se pojave. Pa potom Keli Vidović, to je istinska legenda i čovjek koji je bio voljen, ljudina i bit će uvijek zapamćen. Mojoj generaciji to je bio prvenstveni cilj, kad bi neko kroz fudbal mogao da zavrijedi poštovanje sugrađana, da te vole i cijene, a ne koliko ćeš zaraditi i koje ćeš auto voziti. Drugo je vrijeme bilo i druge vrijednosti – govori Turković za Bosnainfo i ne može čudom da se načudi kako danas djeca, a posebno njihovi roditelji razmišljaju.
– Znaš šta se danas dešava, trenira dijete u Želji i nakon nekog vremena stavi ga trener na klupu, znaš šta on uradi? Ode u Sarajevo. Nema veze što mu otac zakleti Željovac. I onda gore bude mjesec i opet ga stave na klupu i on se vrati u Želji. Ma, tsmiješno šta ljudi rade, ali eto, šta ćeš. Takvo vrijeme – razočaran je Zeka.
Koliko je kod nas iskrivljen sistem vrijednosti i sve poremećeno govori i to da je on danas ustvari zaposlenik Osijeka, a ne recimo kluba iz grada u kojem se rodio i kojem je mnogo toga dao.
– Ja sam direktno povezan sa stručnim štabom, ali ne moram konstantno biti prisutan uz ekipu. Skautiram igrače za prvi tim. Ove sezone do posljednjeg skoro kola smo se borili za titulu, ali eto to je fudbal. Hrvatska liga je sada bila prezanimljiva i uzbudljiva jer četiri su kluba bila do kraja u igri za titulu. I nije to samo četiri kluba. Ti u HNL-u imaš i Goricu i Lokomotivu koji mogu pobijediti sva četiri ova prva. A onda imaš i situaciju da Hrvatski Dragovoljac koji je ispao iz lige uzme bodove i Rijeci i Osijeku – pojašnjava Turković praveći paralelu sa bh. prvenstvom.
– Ti ovdje kad kažeš ljudima da se treba posvetiti svojoj djeci kao da si ih ubo u oko, a ustvari imaš činjenicu da si među rijetkim državama koje nisu imale predstavnika u grupnoj fazi ikakvog takmičenja. Pa i ovo što se dešava s reprezentacijom, dobro je da su momci dobili ovu zadnju utakmicu zbog samopouzdanja, ali mi svi treba da znamo da smo drugi razred. Evo s kim igramo u grupi – Finska, Rumunija i Crna Gora. To je taj rang, a nešto bi mi očekivali da smo neko i nešto… A što se reprezentacije tiče, isto je kao sa klubovima, uopće nema nikakve emocije, nema šanse da ekipa neka kod nas ostane na okupu par godina iz ljubavi prema klubu da oni kao uigrana ekipa pomognu tom klubu da napravi iskorak. Da bi bio dobar u reprezentaciji ti naprosto moraš nju da voliš, a kod nas ima igrača koji realno veze nemaju s ovom državom.
Uigranu ekipu, da nije bilo rata, imao bi i FK Sarajevo koji je opet imao neku priveligiju pa je postojao i imao mogućnost da tokom ratnih godina negdje nastupa. Snimak, koji se pojavio prije dvije sedmice, treninga FK Sarajevo u Splitu 1993. evocirao je Zekina sjećanja na taj period.
– Kada sam vidio taj video prvo sam pomislio zar je moguće da je prošlo 29 godina, a onda nakon što su ga mediji jučer počeli objavljivati dobio sam na stotine poziva iz Hrvatske posebno, svi pitaju otkud Juka Prazina s vama. Kada smo izašli iz grada bio je to period zaoštravanja odnosa između Bošnjaka i Hrvata, a Juka je bio dobar s HVO-om. Najiskrenije, da njega nije bilo mi uopće ne bi mosli doći do Splita. Gdje god smo kroz Hercegovinu prolazili zaista smo bili toplo dočekani, niko nam nije pravio ni najmanji problem. Sam proces izlaska iz grada je za dokumentarnog filma, prelazak preko piste je trajao satima. Unprofor ako te skonta da pretrčavaš pistu, uhvate te i ponude dvije opcije da te vrate odakle si došao ili da predaju srpskoj strani. Pa smo mi puzali krili se, a ne možeš se ni sakriti. Kada uperi ona svjetla u tebe komotno možeš čitati Oslobođenje. Toliko je to obasjavalo. Ma to je bio čitav proces. Čitavu noć smo mi prelazili pistu dok se svi nismo ujutro okupili i onda ratnim putem preko Igmana nastavili dalje put – prepričava Turković.
Koliko god snimak izgledao nadrealno i uz davno prevaziđene metode treninga, iz splitske šume neki su (Elvir Baljić) završili u Real Madridu, drugi (Mirza Varešanović) igrali zajedno sa Zinedinom Zidaneom…
– Nije baš da smo stalno onako trenirali. Ono je bilo jutro nakon što smo dugo putovali, pa je bilo više da se razgibamo malo. Ali da smo trenirali jako, jesmo. Taj jedan dan bio je u Splitu, a inače smo bili smješteni u Trogiru. Dobru smo stvarno generaciju imali, ali kada se sjetim šta smo sve proživjeli i kako se treniralo i snalazilo, dobro je da je iko išta u karijeri napravio – kaže Turković.