Tako je. Ušao je novac u klub, a meni su ponudilii poziciju koji nisam mogao da odbijem. Kao šte se možda zna, moji su klubovi OFK Beograd, Čukarički i, naravno, Željo. U svima njim sa igrao i bio trener.
Ovog rođenog Sarajliju slučajno smo sreli u Beogradu. Naravno, odmah nas je zasuo sa mnoštvom pitanja: “šta ima u Želji, kako je na Grbavici, kad će se završiti južna tribina, šta ima u Sarajevu…”.
– U kontaktu sam ja stalno sa nekim iz Želje, mada se prebrzo mijenjaju ljudi u klubu. Zvali su me prije nego su angažovali Miloševića (Savu, op.aut.), ali nisam mogao da napustim OFK-u, jednostavno, ljudi su toliko korektni prema mani da nije bilo smisla, ali, kad-tad, opet…
Krunić je bio igrač i trener na Grbavici. Počeo je na Koševu, potpisao i ugovor, no u Želji je postao igrač. Stariji se sjećaju derbija na Grbavici kada je na snijegom pokrivenom terenu, svojim golom pred kraj meča srušio Sarajevo. Od tada se na Grbavici govori – “Budi hrabar kao Simo Krunić!”
– Lijepa su to vremena bila, rado ih se sjećam. Kada sam trenirao Želju, imao sam utisak da nisam dao koliko sam mogao. Jednostavno, tako sam tada osjećao, a tako mislim i sada.
Ipak, to nije, i nikada neće biti “završena priča”…
– Pa vidi, ja sam u Želji postao, napravio ime, to je moje zauvijek. Kao i OFK-a i Čukarički, ali za razliku od njih, ja samo sa Željom mogu biti šampion, rekao je Simo Krunić za Bosnainfo.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.