U službenoj reportaži, devetnaestogodišnji fudbaler otvoreno je govorio o svom porijeklu, bolnoj porodičnoj historiji vezanoj za Srebrenicu, te prelomnom trenutku u kojem je odlučio dres Sjedinjenih Američkih Država zamijeniti onim domovine svojih roditelja.
Priča o Bajraktareviću nadrasta isključivo sportske okvire jer otkriva duboke motive koji su ga vodili pri izboru nacionalnog tima. Mladi fudbaler, kojeg su zbog izuzetnog talenta u Americi prozvali lokalnim Messijem, istakao je snažnu vezu sa domovinom svojih roditelja iako je rođen daleko od nje.
„Rođen sam u Americi, ali sam sebe oduvijek vidio kao Bosanca. Mislim da su me čak i ljudi oko mene u Americi takođe doživljavali kao Bosanca“, ističe Bajraktarević na samom početku razgovora.
Njegova motivacija vuče korijene iz najtežeg perioda za Bosnu i Hercegovinu i sudbine njegove porodice.
„Moja porodica je iz Srebrenice u Bosni. Bili su direktno u ratu. Bili su tamo kada se sve to dešavalo i, da, moji roditelji su izgubili članove porodice. To je nešto što je za mene veoma, veoma lično, veoma dirljivo, ali i nešto što mi daje još veći ponos da se borim za svoju zemlju“, iskren je mladi fudbaler.
Nakon rata, njegovi roditelji su izbjegli u Švicarsku u potrazi za boljim životom, a potom su otišli u Ameriku gdje je on i rođen. Bajraktarević opisuje odrastanje u dva različita svijeta navodeći da je kod kuće sve bilo bosansko, dok je van kuće sve nekako bilo američko.
Nakon nastupa za omladinske selekcije SAD-a, Bajraktarević se našao na prekretnici prelaska u seniorski fudbal, gdje pravila više ne dozvoljavaju naknadnu promjenu sportskog državljanstva.
„Počeo sam igrati za Ameriku, ali mislim da je dolazilo vrijeme kada sam trebao napraviti korak iz omladinskog u seniorski nivo. Znao sam da, kada to jednom učinim, više nema nazad i morao sam biti siguran. I da, oduvijek sam znao da će to biti Bosna“, objašnjava fudbaler i dodaje da je Amerika bila sjajno mjesto za odrastanje, ali da je duboko u sebi uvijek osjećao da je Bosanac.
Poseban dio njegove fudbalske bajke odnosi se na odnos sa kapitenom Edinom Džekom, koji mu je bio idol tokom odrastanja dok je kao dječak pratio i bodrio reprezentaciju iz Amerike. Dolazak u nacionalni tim donio mu je ostvarenje snova i igranje sa svojim uzorom.
„U svojoj prvoj utakmici sam mu asistirao i to je, očigledno, bio veoma poseban trenutak za mene. Jednostavno se činilo kao da je sve suđeno“, opisuje Bajraktarević.
Mladi fudbaler je zaključio kako ekipa ne želi biti samo nijemi posmatrač na velikom turniru, već naglašava visoke ambicije cijelog tima.
„Nismo ovdje samo da bismo uživali u tome što smo uspjeli doći do ove tačke. Mislim da zapravo imamo zaista dobru priliku i mnogo kvaliteta u našem timu da napravimo veliki iskorak na turniru. To je nešto što me čini još ponosnijim što sam iz Bosne“, poručio je Bajraktarević za kraj FIFA-ine reportaže.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.