Ogorčena atletičarka Amela Trožić: "Pobjednik trke u Zenici je dobio sat vrijedan 350-400 eura, a ja kao pobjednica kozmetiku od 50-60 eura"

Prije neki dan je pobijedila na trci u Zenici na 10 kilometara, ali se razočarala nagradom koju je dobila. Nije, naravno, ni trčala zbog nagrade, ali je povrijedilo to što su za istu trku muškarci nagrađivani skupim satovima, dok su djevojke dobile kozmetiku iz DM-a!

Oglasila se na društvenim mrežama iako joj je prijećeno da to ne čini (!?). Evo šta je napisala:

– Pobjeda bi trebalo da ima istu težinu — bez obzira da li u cilj prva uđe žena ili muškarac. Na 10 km u Zenici Zenička trka osvojila sam 1. mjesto u ženskoj kategoriji i ponosna sam na rezultat iza kojeg stoji rad, disciplina i odricanje. Utrku sam prijavila i platila na vrijeme, kao i svi ostali učesnici. Međutim, pobjednik u muškoj kategoriji nagrađen garmin satom (cca 350-400 eura minimum), dok pobjednica u ženskoj kategoriji nije dobila ravnopravan tretman (nagradu vidite na trećoj slici cca 50-60 eura).

Ne pišem ovo zbog vrijednosti poklona.Sat je samo predmet.Na ovu trku nisam došla da bih nešto dobila, ali ako su nagrade već predviđene, onda bi za muškog i ženskog pobjednika morale biti iste.Jer ovdje nije riječ o predmetu, nego o principu i poštovanju. Prije samo nekoliko mjeseci pobijedila na utrci u pustinji u Omanu i tamo, bez obzira na drugačiju kulturu i činjenicu da je riječ o šerijatskoj zemlji, kao žena bila tretirana potpuno jednako kao i muški pobjednik. Zato je poražavajuće da u svojoj zemlji doživim ovako suptilno umanjivanje ženskog rezultata.

U sportu, koji bi trebalo da simbolizira jednakost, poštovanje i fair-play, ovakve razlike ostavljaju utisak da se ženski rezultat ipak posmatra kao manje vrijedan. Pobjeda žene nije “manja pobjeda”, niti trud uložen u nju vrijedi manje.Organizator me je u međuvremenu kontaktirao i izvinio se, uz objašnjenje da se ovakve stvari više neće dešavati. Iako cijenim poziv, teško je da obećanje za neku narednu godinu može promijeni ono što se već desilo na ovom pobjedničkom postolju — gdje muškarac i žena očigledno nisu bili jednako vrednovani. Jedino ispravno postupanje bi bilo ispravljanja pogreške.

Tokom razgovora mi je stavljeno do znanja i da bi javno iznošenje nezadovoljstva, bilo na društvenim mrežama ili u viber grupama, moglo značiti zabranu daljeg učešća na trci. Ako je to cijena javno izgovorene istine o nejednakom tretmanu žene i muškarca na pobjedničkom postolju — onda neka bude tako. Zabranom učešća u takvoj utrci ja ne gubim ništa, a ako bi na ovo prećutala kao da se nije desilo pogazila bih svoje dostojanstvo.

Mnogo je poraznije pokušati utišati sportistu nego priznati da je napravljena greška, koja se može ispraviti.Utrke se trče zbog sporta, dostojanstva i poštovanja.A nijedna zabrana neće promijeniti činjenicu da žena koja pobijedi zaslužuje isto poštovanje kao i muškarac koji pobijedi, napisala je Amela.