Selektor muške rukometne reprezentacije BiH Damir Doborac objavio je spisak igrača na koje računa za mečeve predbaraža za Svjetsko prvenstvo 2027. godine protiv selekcije Kosova.
Na spisku su: Bekir Čordalija (Kielce; Poljska), Berin Brkić (Bregenz Handball; Austrija), Zoran Radić (Saran; Francuska), Adi Mehmedćehajić (Slovan Ljubljana; Slovenija), Mirko Mišetić (Izviđač), Omer Mehmedović (Riko Ribnica; Slovenija), Elmas Avdić (Trimo Trebnje; Slovenija), Mislav Grgić (Gyor; Mađarska), Alen Hadžimuhamedović (Bietigheim; Njemačka), Luka Knežević (Al-Khor; Katar), Domagoj Alilović (Csurgoi; Mađarska), Amer Šahinović (Izviđač), Faris Čolaković (Winterthur; Švicarska), Marko Panić (Budai Farkasok; Mađarska), Kerim Semić (Izviđač), Ibrahim Haseljić (Nexe; Hrvatska), Luka Perić (Celje; Slovenija), Adin Faljić (Flensburg; Njemačka), Dragan Šoljić (Zrinjski) i Amir Muhović (Spor Toto; Turska).
Iako je Kosovo tek nekih desetak godina član svjetske rukometne porodice, ova mala balkanska zemlja uspjela je sastaviti solidnu rukometnu ekipicu koja pruža žilav otpor i dosta je borbena protiv bilo kojeg protivnika, te, ako im se dozvoli prostora, mogu ugroziti i mnogo bolje selekcije od sebe. Zanimljiv podatak je da je ova selekcija dva puta osvajala bronzanu medalju na IHF prvenstvu nacija u razvoju (2015. i 2017. godine).
To je dovoljan alarm da selektor Doborac i igrači ulože maksimum napora kako se rukometni Zmajevi ne bi obrukali i kako bi preko Kosova izborili baraž za SP gdje nas čeka mnogo jači i kvalitetniji rival – Farska Ostrva, koja su bila senzacija na proteklom EURU gdje su svojim sjajnim partijama i borbenošću osvojili srca rukometnog svijeta.
Podmladiti tim, ali sistemski
O trenutnoj situaciji u bh rukometu, podmlađenoj A selekciji i duelu s Kosovom razgovarali smo sa proslavljenim bh rukometašem i nekadašnjim selektorom Jasminom Mrkonjom. Koliko god se trudio biti optimista i pronaći neke svijetle tačke u bh. rukometu, Mrkonja je iskren i u razgovoru za Bosnainfo kaže kako je krajnje vrijeme da se neke greške prestanu ponavljati kako bi bh rukomet konačno stao na noge i počeo da prati evropske i svjetske trendove.
– Kod nas, na žalost, ti neki rezovi se rade tek onda kada se upali crveni alarm. Neki ljudi vremenom shvate da dođe do prezasićenja i onda se potežu potezi za podmlađivanjem ekipe bacanjem u vatru dosta mlađih igrača i time činimo višestruku štetu. Kako tim mladim igračima koji nisu spremni da se nose s tim pritiskom i tim visokim nivoom, tako i cijeloj ekipi. Ako ima nešto dobro u ovom svemu, jeste to što je sad tu mlada ekipa i vrijeme je pred njima, uostalom uvijek je važno imati budućnost. Ali, pod uslovom da se radi kontinuirano, da postoji neki sistem. To je moja neka vizija dok sam još selektor bio. Ne možemo tražiti i očekivati rezultate a u isto vrijeme hoćemo da podmladimo tim i udarimo neki temelj novoj generaciji, smatra Mrkonja koji glavne probleme vidi u nekoliko faktora kad je naš rukomet u pitanju.
– Morate odigrati nekoliko takmičenja, steći iskustvo i tek onda možete početi brati neke rezultate. Problem je što mi sve to radimo, ali kad brod već počinje da tone. Niti imamo kvalitet niti navike da igramo jake turnire, evropske utakmice, velika takmičenja. Zablistamo samo na momente. Primjera radi, mi protiv jedne Danske možemo odigrati sjajno kod kuće, držati ih do kraja u rezultatskoj neizvjesnosti, ali onda kada dođe revanš sve to djeluje kao ispuhani balon. Dobro je imati podmlađenu ekipu, ali da se to radi planski. U ekipi zadržati neke iskusne momke, a onda da ovi mladi uz njih stasaju. I jedna još stvar je vrlo bitna, a malo ko to spominje, to je nacionalni naboj koji kod nas u rukometu na žalost nije kao prije, iskren je Mrkonja.
Usporedio je BiH sa Hrvatskom.
– Gledajte jednu Hrvatsku, pa oni trećinu svojih uspjeha izgrade na tom naboju. Voljni momenat nemamo, kult reprezentacije, a to se gradi još od kadetskog uzrasta. Trebaju nam igrači koji na poziv selektora sve svoje obaveze ostavljaju na stranu i odazivaju se okupljanje. Kad dođete na okupljanje ne može biti svejedno, kaže naš sagovornik.
Mnogo je potencijala u timu
Nadu za bolje sutra vidi u pojedincima koji će sutra biti okosnica tima i koji bi, ističe, trebali zablistati protiv Kosova.
– Da ne bude sve crno, treba istaći neke mlade momke koji zaista imaju svijetlu budućnost u rukometu. Nemamo više braće Burić, nemamo Prcea, Malinovića i slične…ostao je Panić od iskusnih igrača. Ali evo, primjera radi, jaki smo na poziciji desnih krila. Imamo igrače poput Perića koji karijeru nastavlja u Nantesu, pa imamo nešto iskusnijeg Haseljića iz snažnog Nexea, golmani su talentovani, ali mladi i tu može nastati problem. Tu je i Faljić koji je otišao u pravi klub, Flensburg, i on će svakako mnogo donijeti ekipi. Na kraju, kad se sve izanalizira, u nekom ukupnom srazu s Kosovom mislim da smo ipak kvalitetniji i da ćemo proći tu prepreku.
Iako su do utakmice baraža s Farskim Ostrvima dva teška meča s balkanskim sastavom, prokomentarisali smo i potencijalne naredne rivale koji su oduševili sve svojom pojavom na EURU koje je nedavno odigran, a na kojem su osvojili tri velika boda, dobili su Crnu Goru, remizirali sa Švicarskom, a poraženi su, i to tijesno, od Slovenije. Zemlja od 50.000 stanovnika imala je veliku podršku na EURU, a možda su i najbolji primjer kako se od malo, uz pravilan sistem, može napraviti mnogo.
– Oni su prigrlili taj sport kao svoj. To je dvoranski sport i oni s obzirom na njihovu klimu mogu da se iskažu u tom sportu. Blizu su ostalih Skandinavaca i vidi se da su nekako od njih prihvatili mnogo toga u rukometu. Postali su ozbiljan faktor i niko ne može sigurno tvrditi da će pobijediti Farska Ostrva. Realno, ovakvi trenutno protiv njih teško možemo išta napraviti, ali evo neka bude omjer nekih 60-40 šansi na njihovoj strani. Ali možemo mnogo naučiti protiv njih, brzu tranziciju, iz napada u odbranu i obrnuto, da se stekne jedna brza igra, dakle možemo taj meč da iskoristimo na više načina i ako dođe do okršaja s Faranima, treba ući borbeno i bez kompromisa, smatra Mrkonja.
Kada se posmatra neka utakmica naše rukometne selekcije najčešće se dolazi do zaključka, čak i kod najvećih laika, da BiH jednostavno igra presporo i bez jasne vizije i stila. Legenda bh rukometa smatra da glavni uzrok toga upravo u glavnoj bazi iz koje sve kreće – Bosni i Hercegovini odnosno da se s mladima radi i premalo i pogrešno.
– To je vrlo prosto objasniti i pronaći uzroke zašto brzinom igre kaskamo za Evropom. Dovoljno je samo reći da kod nas u bh rukometu ,koji je naravno glavna baza za stvaranje jedne reprezentacije i odakle igrače idu dalje, rukometaši treniraju na trenzima koji traju sat do sat i pol vremena. Ovdje se stvara ta loša navika. To je neko očito nekad donio odluku, ljudi koji izdaju sale, termine, organizuju treninge, a to jednostavno ne može donijeti uspjeh. I to rade jednom dnevno. U današnjim svjetskim okvirima to je rekreacija. Gledaj naše selekcije kad igraju, drže se poluvrijeme i malo jače i onda uslijedi raspad sistema na terenu. Ne volim se vraćati u staro vrijeme, ali mi smo trenirali minimalno dva sata, a na terenu nas nije mogao nadtrčati niko, ni Nijemac ni Skandinavac.
Premalo rada, ali i podrške
– Moramo fizički jače da razvijamo igrače. To je već tema za neki stručni odbor ako uga RSBiH ima, da vidimo zašto mi to kaskamo za ostatkom svijeta iz godine u godinu. Od trenažnog procesa, do filozofije same igre, da se sve prostudira. Bio sam selektor i u omladinskim selekcijama, i sjećam se da smo držali Špance, Francuze… do zadnjih minuta u šaci. Ali ja sam tada imao 7 igrača da rotiram na 6 pozicija. Po meni izvor svog zla je malo minuta treninga. I generalno ulaganje u sport, u rukomet, nemamo potporu države. Ako klubovi šta obezbijede i to je to. Mi ovdje živimo neki kvazi rukomet. Nije to ozbiljno, kaže član nekadašnje selekcije Jugoslavije koja bila prvak svijeta.
– U normalnim zemljama ekipa ne može krenuti u trenažni proces ako klub posluje u minusu i nema sređenu finansijsku situaciju. Ovdje se dešava redovno da počneš ligu i ne završiš je. U pola sezone nastane kriza. Meni sad niko ne može ozbiljno reći koliko ispada klubova iz lige, dva ili tri!? I onda kada dođe kraj sezone krenu optužbe, „vi hoćete da izbacite nas“, „sve radite po nacionalnoj osnovi“ i slično. Zbog te politike ne daju nam da normalno živimo, a tako je i u sportu, zaključio je Jasmin Mrkonja.
Podsjećanja radi, Zmajevi se okupljaju u nedjelju 15. marta u Tuzli, a prvi meč protiv Kosova igramo 19. marta od 20 sati u SKPC Mejdan u Tuzli. Revanš je tri dana kasnije na Kosovu od 17 sati. Pobjednik ovog dvomeča će igrati u baražu protiv Farskih Ostrva. Mečevi baraža igrat će se 13. ili 14. i 16. ili 17. maja 2026. godine. BiH ili Kosovo će u duelu protiv Farskih Ostrva biti domaćini prvog susreta.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.