Svi su s nestrpljenjem čekali veliki intervju sa švedskom nogometnom legendom bsanskohercegovačkih korijena.
U jednom dijelu intervjua, nekadašnji strah i trepet za protivničke golmane se dotakao toga da ne bi mogao biti trener.
“Kad si kao igrač bio na maksimalnom nivou, nije isto kad si trener. Trener je druga stvar. Pomaže ti malo što si bio igrač, ali situacija je drugačija. Igrači griješe kad misle da će biti veliki treneri ako su bili veliki igrači. To je drugačija situacija. Patim što ne mogu igrati i pomoći kolegama, pripomoći rezultatu. Kad sam igrao, osjećao sam se živim. To je bio moj svijet. Idem unutra: ili ti, ili ja. Jedan će pobijediti. Ako pobijediš ti, bit će teško. Možeš pobijediti, nisu svi Superman. Ali kad uđem u teren, dođe mi mentalitet da trebam pobijediti. Ako ne pobijedim, kao da nisam živ. Teško mi je što ne mogu pomoći igračima i treneru, navijačima. Učim se raditi na drugačiji način da bih pomogao timu. Ali teško je. Imao sam adrenalin 25 godina, ali tako je sad. Sad moram pomoći drugačije. Tu sam i rastem. Ali kad igrač hoće biti teren, u mom svijetu treba početi od nule.
– Ovdje nije ista šteta kao što je bila kad si bio igrač. Ali trebaš se učiti griješiti. Ako bih bio trener, počeo bih s klincima. A ne krenuti s profesionalcima. Problem je kad pogriješiš, idući put bit će još teže. Oni sve znaju, inače ne bi bili profesionalci. Danas postoje treneri i treneri menadžeri. Velikim ekipama ne treba trener, nije to znanost. Njima treba čovjek koji će odabrati 11 igrača, a ne onaj koji će govoriti tko da ide desno, tko lijevo. Puno trenera danas žele promijeniti nogomet i uvesti nešto novo, žele biti protagnosti. A na kraju su igrači koji igraju. Znam trenere koji su bili prijatelji s igračima i one koji previše misle, da ti daju sve kao programirano, ne trebaju ti veliki igrači”, kazao je Zlatan Ibrahimović, prenio je SC sport.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.