Najporaznije je to što više ne djeluje kao klub koji zna kako se prvak postaje. A dok se to ne promijeni, Fergusonova prognoza o još jednom izgubljenom desetljeću ne zvuči pesimistično nego realno.
Kad Sir Alex Ferguson kaže da bi Manchester United mogao čekati još deset godina na naslov prvaka Engleske, to više nije puka opservacija legende u poznim godinama – to je alarm koji bi na Old Traffordu trebao odzvanjati danima.
Jer ako čovjek koji je stvorio najveću verziju Uniteda u historiji ne vidi svjetlo na kraju tunela, pitanje je tko bi ga uopće trebao vidjeti.
Od Fergusonova odlaska 2013. godine, United se pretvorio u klub koji troši kao velikan, a razmišlja kao prosjek. Smjenjivali su se treneri, filozofije i “projekti”, ali jedna konstanta ostala je ista: loš odabir igrača. Skupi, zvučni transferi bez jasne ideje pretvorili su svlačionicu u skup individualaca, a ne u momčad sposobnu za osvajanje titule.
Fergusonova usporedba s Liverpoolom nije slučajna. I Liverpool je desetljećima živio na slavi prošlih dana, uvjeren da je povratak na vrh samo pitanje vremena. Nije bio. Bio je rezultat brutalnog rezanja, jasne hijerarhije i pametne strategije. United, za razliku od toga, i dalje traži brza rješenja, nadajući se da će se status “velikog kluba” sam od sebe pretvoriti u rezultate.
Ni aktuelni trener Ruben Amorim ne može biti izuzet od odgovornosti, iako Ferguson korektno naglašava da problem nije samo na klupi. Amorim je možda dobar karakter i zanimljiv trener, ali United više nema luksuz učenja kroz pogreške. Premier liga je nemilosrdna, a strpljenje navijača odavno potrošeno.
Kada Ferguson kao pozitivne primjere ističe Lammensa, Mbeuma i Cunhu, to zvuči više kao nada nego kao uvjerenje. Veliki klubovi ne “čekaju da se neko razvije” – oni dovode igrače koji odmah mijenjaju nivo momčadi. United danas dovodi potencijal, a sanja trofeje. To jednostavno ne ide zajedno, prenio je sk.hr.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.