Iako za derbi često ne važi to koji ste na tabeli, ko je kvalitetniji, ko je u boljoj formi… teško se oteti dojmu da oba tima u ovaj duel ulaze, blago rečeno, očajni!
Kada se pogleda tabela lako je zaključiti na kakve je grane spao vječiti derbi odnosno u kakvim su problemima sarajevski klubovi. Malo sopstvenom krivicom, lošim poslovanjima i katastrofalnim potezima (pogotovo kada je bordo klub u pitanju), a malo zahvaljujući i zakulisnim djelovanjima direktno iz FSBiH gdje lobiji, sudijska organizacija itd… kroje sudbinu bh fudbala već odavno.
Još ako na ovo dodamo sramotan termin (opet nakon odluke FSBiH) u 13 sati onda je jasno koliko se danas i za šta pitaju ova kluba.
Bogato Sarajevo i prosječni Željo su u katastrofalnoj rezultatskoj formi. Bordo tim ne da nije pobijedio u tri zadnja kola nego u posljednja dva nije postigao ni gol (Široki i Velež) dok Plavi pet kola ne znaju za pobjedu, ali barem postižu golove (7 u zadnjih 5 mečeva).
Neko će “odletiti”?
Teško je bit pametan uoči duela koji bi mogao biti preloman za oba tima kada je atmosfera u pitanju ali i budućnost u ovoj sezoni. Da ne spominjemo da bi se nakon derbija kluba mogla dobro zatresti i Adžemu i Cvitanoviću ako čak i ne ostanu bez njih.
Za komentar o narednom derbiju i najavu istog ovog puta smo zamolili nekadašnjeg igrača koji je ponikao u FK Sarajevo, Denisa Čomora, defanzivca i nekad veliku radilicu na terenu u bordo timu za kojeg su nekadašnji treneri poput npr. velikog Husrefa Musemića, kod kojeg je Denis proveo jedan period, uvijek imali specijalne zadatke, a vremenom se u svakom klubu pokazao kao zahvalan igrač. Svojevremno je bio dogurao i do dresa U21 tima naše zemlje.
Čomor danas u 35. godini brani boje bivšeg premijerligaša Mladosti DK, gdje se trenutno skrasio nakon velikog broja bh klubova u kojima je igrao s naglaskom na Sarajevo, Olimpic, Tuzla City i Borac, te epizoda u Njemačkoj i u NK Kolina. Uporedo s tim radi na svojoj trenerskoj karijeri, vlasnik je B UEFA licence, a trenutno radi i kao trener u omladinskom fudbalskom klubu i školi City Akademiji.
– Trenutno sam uključen u City Akademiju, projekat koji pokušava raditi ozbiljno i profesionalno. To uključuje rad s djecom, individualne treninge, razvoj tehničkih i taktičkih osnova, pripremu igrača za seniorski fudbal… To je projekat koji se širi, ima dobru organizaciju i finu energiju.
Što se tiče Mladosti tu još uvijek igram i pomažem koliko mogu iskustvom. Još uvijek se osjećam dobro i mislim igrati dok god tijelo kaže da može – možda još sezonu, dvije. Završio sam B Uefa licencu, jer želim ostati u fudbalu i nakon karijere – kroz trenerski posao, rad s mladima ili kao asistent u seniorima. Fudbal je ono što znam i volim, i tu se vidim i dugoročno, rekao nam je na početku razgovora Čomor.
Ozbiljan alarm
Mnogo vječitih derbija ima iza sebe Čomor, a današnje Sarajevo vidi kao ekipu koja, pogotovo u napadu, nema ni glavu ni rep.
– Odigrao sam dosta derbija, teško je sad pogoditi cifru, ali tu je sigurno između 15 i 20 utakmica protiv Želje. Bilo je pobjeda, bilo je poraza, ali ono što uvijek pamtim je da se derbi nikad ne igra formom, nego karakterom. Što se tiče sadašnje ekipe Sarajeva tačno je da izgleda da nema ni glavu ni rep, posebno ofanzivno. Dva kola bez gola je ozbiljan alarm. Ali, opet, derbi je posebna utakmica. Željo jeste u krizi, mada se čini da oni zadnjih godina imaju nekoliko igrača koji „žive“ za derbi i dižu se za te utakmice. Kod Sarajeva nekoliko stvari fali – energija, “naboj”, vođa na terenu, plus igrač koji će poginuti za svaku loptu… To je ono što je moja generacija imala – osjećaj da je derbi svetinja. Ako Sarajevo želi nešto izvući, to mora doći iz karaktera, a ne iz forme, više nego jasan je Denis.
Teško je više nabrojati sve trenere koje je bordo klub smijenio posljednjih sezona. Dudić, Marinović, Zekić, čak i živa legenda Musemić… postali su potrošna roba za ovaj klub, ekipu trenutno predvodi Mario Cvitanović, a pitanje je do kad će i on potrajati. Čomor smatra da je upravo to jedna od najvećih slabosti Sarajeva…
– To apsolutno remeti jednu ekipu. Kad se treneri mijenjaju svaka 3–4 mjeseca, pa svaki dovede svoje igrače, svaki ima drugačije zahtjeve, drugačije treninge, drugačiju filozofiju, a ekipa se nikad ne stabilizuje. Igrači na žalost postaju pogubljeni jer svaki trener “naslijedi” desetoricu koje nije birao. U moje vrijeme, kad se promijeni trener, treba ti barem 2–3 mjeseca da pohvataš sve, pa zamisli kad se promjene dese tri puta u jednoj godini, ističe Čomor.
Inače, kad su treneri Sarajeva u pitanju, evo šta Čomor misli o posljednja tri koja su sjedila ili sjede na najtežoj fudbalskoj klupi u državi.
– Kada govorimo o Musemiću, Zekiću i Cvitanoviću, možemo ih okarakterisati otprilike ovako: kod Musemića je uvijek bilo čvrsto i takmičarski, Zekić je pokušavao donijeti balans u Sarajevu, a Cvitanović traži sistemsku igru i posjed, ali mu treba vrijeme. Na kraju, problem nije trener – problem je što niko nema kontinuitet.
Loša transfer politika
Neuspjela pojačanja i pitanje „plaćenika“ koje se već neko provlači Koševom priča su za sebe. Čomor i sam vidi da su „velika imena“ sletila na Koševo, ali i da je teren skroz jedna druga priča…
– Istina je da su neka “velika imena” došla, ali nisu isporučila ono što se očekivalo. Ljajić, Butić, još neki… sve to na papiru izgleda super, ali teren je jedino mjerilo. Zašto se to dešava? Dolaze igrači koji nisu motivisani kao djeca kluba, ne razumiju emociju Koševa, ne osjećaju pritisak navijača, a neki i fizički nisu spremni za nivo koji Premijer liga traži. Transfer politika je sigurno mogla biti bolja. Iskreno, vrijeme je da Sarajevo počne više gurati svoju djecu. Mladi igrač će poginuti za svaku minutu, a često je i kvalitetniji nego što se misli. Pojedini stranci i “velika imena” misle da je dovoljna samo reputacija, a publika to osjeti, smatra naš sagovornik.
Glavna tema u bh. klupskom fudbalu ovih dana je ulazak braće Mamića ili preciznije Zorana Mamića u FK Sarajevo kao glavnog „savjetnika za sve“ te njegova vizija stvaranja „bh Dinama“. Neki ovo vide kao posljednji očajnički potez jednog od gazdi kluba Ismira Mirvića da spasi stvari na Koševu, a drugi kao samo još jedan dobar poslovni „deal“…
– Ulazak Zorana Mamića izazvao je logično podijeljene reakcije. Jedni gledaju samo rezultate koje je imao u Dinamu – evropska takmičenja, razvoj igrača, ogromne transfere. Drugi gledaju kontekst, prošlost, repove… Realno, Mamić zna posao, to je činjenica, ali Premijer liga BiH je potpuno drugačije okruženje od HNL-a. Ovdje imaš neujednačeno suđenje, političke utjecaje, VAR koji se koristi selektivno, infrastrukturu koja nije na nivou… Ako oni misle praviti „Bh Dinamo“, moraju prvo riješiti stvari iznutra, organizaciju, skauting, akademiju, profesionalizam… Hoće li to uspjeti? Teško je prognozirati, ali ko god dođe u Sarajevo mora znati da se ovdje sve gradi sporije i teže nego u Zagrebu, zaključio je Denis Čomor u razgovoru za Bosnainfo.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.