Poznato je da Bosanaca i Hercegovaca ima po cijelom svijetu, milioni rade i žive u drugim državama, ali i kontinentima, a jedan od njih se odlučio da otputuje na daleki, veoma daleki jug planete u Južnoafričku Republiku (JAR).
Bh. fudbalski stručnjak Nermin Bašić, koji je ranije sjedio na klupi FK Željezničar, a prije toga radio kao trener NK Radomlje i Ismailyja, te asistirao Draganu Joviću u nekoliko klubova među kojima je bio i angolski 1. de Agosto, trenutno boravi na krajnjem jugu crnog kontinenta gdje obavlja funkciju tehničkog direktora prvoligaša TS Galaxyja.
Stabilne finansije
Klub inače predvodi također naš čovjek, Adnan Beganović, a s posljednjeg mjesta uspjeli su ekipu podići na sredinu tabele.
U razgovoru za Bosnainfo Bašić je opisao život u zemlji velikog Nelsona Mandele, tamošnje uslove rada i južnoafrički fudbal koji je procvjetao pogotovo nakon domaćinstva Mundijala 2010., a dohvatili smo se i bh. fudbala koji Nermin prati i iz daleke Afrike.
Ono po čemu ćemo ponajviše pamtiti SP 2010. osim nekih dobrih mečeva jesu i za naše uslove teško podnošljive „vuvuzele“ koje su iritirale desetine hiljada navijača koji su doputovali u J. Afriku, ali i one pored TV ekrana, pa smo i krenuli u razgovor s pitanjem kako on podnosi silnu buku koju prizvodi omiljeni „sportski rekvizit“ u ovoj zemlji?
– Sve je stvar navike. Kada si na utakmici, fokus je isključivo na terenu i s vremenom oglušiš na sve što se dešava oko tebe. Zvukovi, buka, vuvuzele – to postane dio ambijenta. S vremenom naučiš jednostavno “isključiti” sve vanjske faktore i koncentrisati se samo na igru, priča nam Bašić.
Kad su uslovi rada u ovoj zemlji u pitanju, zarada sportskih radnika koji se u JAR-u bave najvažnijom sporednon stvari na svijetu, u usporedbi sa evropskim ili bh. uslovima, naš sagovornik nam je u kratkim crtama jasno objasnio kako stvari stoje u ovom trenutku:
– Generalno, Evropu možemo podijeliti na tri nivoa – lige petice, zatim lige koje su negdje od šestog do osmog ranga, i ostatak. U Južnoj Africi postoje tri velika kluba sa budžetima između 20 do 50 miliona eura, gdje se zaista može vrlo dobro zaraditi. Osim njih, još nekoliko klubova nudi odlične uslove, pa zato mnogi južnoafrički igrači nemaju veliku potrebu da odlaze u Evropu – mogu ostvariti jako dobre prihode i ostati u domaćem prvenstvu.
Sjajna hrana
Na pitanje kakva su klima i hrana u JAR-u, te tereni i ostali uslovi u kojima se radi, Nermin odgovara:
– Hrana je fantastična, ovdje imate doslovno sve svjetske kuhinje: indijsku, tursku, brazilsku, japansku… Johannesburg, gdje živimo, pravi je metropolski centar u kojem možeš pronaći sve što poželiš. Klima je idealna – blaga, sunce skoro svaki dan, ali bez sparine. Čovjek se jednostavno osjeća vedrije. Većina stadiona i terena je na vrlo visokom nivou. Mi treniramo u sklopu univerziteta koji ima tri prosječna terena i sve prateće objekte.
Poznato je da je u Južnoafričkoj Republici nakon Drugog svjetskog rata pa sve do 80-tih i polovine 90-tih godina prošlog vijeka vladao Aparthejd, što je ostavilo duboke ožiljke u ovoj zemlji pogotovo u crnačkoj populaciji. Pitali smo Nermina da li je primjetio ikakve znakove rasizma u današnjoj modernoj JAR?
– Iskreno, mi to u svakodnevnom životu ne osjećamo. Ljudi su ovdje izuzetno srdačni i otvoreni. Naravno, politika je svugdje prisutna – kad se ne može praviti razdor po vjerskoj osnovi, onda se traži po boji kože, ali to je globalna pojava. U našem okruženju zaista ne osjećamo nikakve podjele i živimo u jednom vrlo pozitivnom ambijentu.
Nakon što je ekipa podignuta sa začelja nakon odigranih 10 kola, Nermin kaže da su ambicije kluba Top 8.
– Naš cilj je plasman u Top 8, što donosi završni turnir. Prošla sezona bila je najbolja u klupskoj historiji u svim segmentima, i bit će teško ponoviti taj uspjeh – kako na terenu, tako i u transferima. Ipak, za sada sve ide po planu i klub nastavlja stabilno da raste, rekao nam je bh. stručnjak.
Zdraviji sistem
Nezaobilazno pitanje je bilo i ono o bh. fudbalu u kojem smo na žalost ove sezone, čini se ranije i intenzivnije nego ikada, postali svjedoci raznih zakulisnih radnji, katastrofalnog suđenja i još gore primjene VAR tehnologije. Bašić je dao svoj osvrt, te sve uporedio sa fudbalom u JAR-u.
– Pratim koliko mogu, jer to je u meni – jednostavno volim naš fudbal. Nažalost, politička situacija u zemlji je već 30 godina nestabilna i to se, nažalost, odražava i na sport. U Južnoj Africi, suđenje jeste na nešto nižem nivou, ali nema toliko drastičnih grešaka. Događaju se propusti, ali nisu učestali niti izgledaju namjerno. Sistem je ipak zdraviji, odgovorio je bh. trener.
Za kraj, osvrnuli smo i na njegov bivši klub Željezničar koji je ove sezone mnogo bolji nego lani te se bori za vrh tabele, te finiš kvalifikacija za Mundijal 2026. gdje su pred Zmajevima još dva meča (Rumunija kod kuće i Austrija u gostima) u kojima odlučujemo sami o sebi.
– Pratim Želju i drago mi je da su se stabilizovali. Vlada lijepa atmosfera, stadion je pun i jedva čekam da se završi južna tribina. Sezona će biti duga, a na kraju ćemo vidjeti kako će se sve posložiti. Vjerujem da će se i Sarajevo probuditi, kao i Velež, koji je fantastičan klub sa mnogo kvalitetnih ljudi unutar strukture. Imaju znanje i iskustvo da se vrate na sam vrh.
– Što se tiče reprezentacije – uvijek vjerujem, uvijek navijam. I ako se ne dogodi plasman na Svjetsko prvenstvo, život ide dalje. Ova ekipa ima potencijal, ali treba kontinuitet i ozbiljan rad kroz vrijeme. Rezultati će sigurno doći, rekao nam je Nermin Bašić.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.