Vjerovatno na planeti ne postoji fudbalska liga gdje se klubovi lakše odriču trenera koji se upravo ONI ŽELJELI, ANALIZIRALI I ANGAŽOVALI, kao što je to slučaj u Premijer ligi BiH ili po novom, WWin ligi.
Jedna od smjena u nizu a koja je možda najviše privukla pažnje u bh fudbalu bio je svakako odlazak legendarnog Husrefa Musemića s klube Sarajeva. Priča oko Musemićeve smjene se nije ni smirila kada je još jedan, ovog puta mlađi, stručnjak procijenjen kao neko ko ipak nije zadovoljio očekivanja i ambicije uprave jednog bh premijerligaša, a riječ je o Vuletu Trivunoviću koji odnedavno nije više trener Sloge iz Doboja.
S obzirom na sve silne smjene trenera posljednjih par sezona u Sarajevu, Želji, Borcu, Veležu, Slozi (prije Vuleta ne tako davno smjenjen je Jusufbegović u Slogi), Širokom… nekako se sve više dolazi do zaključka da nije do trenera nego je do uprava i samoprozvanih „stručnjaka“ koji pojma o fudbalu nemaju, a žele da budu šefovi onima koji su u tome cijeli svoj život! Rezultati u takvim sredinama najbolje ilustruju sve to na tabeli Wwin lige.
S obzirom na fudbalsku (ne)kulturu, nestručnost, nestrpljenje, rad klubova bez jasnog sistema, plana programa i vizije… situacija se u BiH ali i regionu (uz par uspješnih izuzetaka) vjerovatno neće ni promijeniti u dogledno vrijeme.
Konstantno miješanje u rad
Upravo je Trivunović, nekadašnji fudbalski reprezentativac naše zemlje, defanzivac koji je svojevremeno bio član, između ostalih, Sarajeva, Borca, Krakovije, Khimkija.., govorio za naš portal o svom odlasku iz Sloge, Wwin ligi i problemima trenera, suđenju, ali i o večerašnjem gostovanju Zmajeva na Kipru i svojim očekivanjima.
Iako je rekao nedavno da je iz Sloge otišao bez teških riječi i skandala, uz korektnost i s njegove i klupske strane, ipak njegova smjena nije bila baš toliko opravdana kako bi u Slogi to voljeli prikazati.
Na osnovu rečenog čini se kako su u Doboju imali malo previsoke ambicije u odnosu na ono čime raspolažu u igračkom kadru…
– Te neke probleme koji su se pojavili unutar tima, oni su malo to „zamazali“ da ne ispadne baš onako kako zaista jeste. Jedno vrijeme su nas hvalili kako igramo najljepši fudbal, ali se ispostavilo kako to u posljednje vrijeme nije bilo tako. Ima tu pozadina koju oni naravno neće da kažu. Zato sam i rekao nedavno da sam se ljudski i bez teških riječi razišao. Postoje stvari koje se dešavaju, a koje su negativno utjecale i na mene, a samim tim i na ekipu. Novom treneru Maksimoviću, bišem saigraču želim svu sreću. I igračima sam rekao da mu olakšaju posao kao što su meni nakon dolaska, a odlaska Nedima Jusufbegovića koji je prije mene također radio odličan posao, rekao nam je Vule koji je, zanimljivo na FB stranici Sloge koju smo malo obišli, dobio veliku podršku tamošnjih navijača koji su napali Upravu zbog takvog poteza koji je po njima „neshvatljiv“.
Potom je otvoreno rekao šta misli o trenerskom poslu u WWin ligi i glavnim problemom zbog kojeg se dešava toliki broj otkaza fudbalskim stručnjacima.
– Uprave se redovno miješaju u rad trenera. I znaju svi oni vrlo dobro kome to mogu tako da rade, a kome ne. Postavlja se pitanje zašto iko od klubova razmišlja o nekom treneru ako nisu spremni da mu daju povjerenje i da mu daju autonomiju u radu koju je, izgled,a kod nas nemoguće postići?! Ako je neko doveo nekoga onda je valjda imao razlog za to. Treneri kod nas nemaju ni autonomiju ni zaštitu, smatra Trivunović.
Smjena Musemića, njegovog bivšeg šefa iz nekih mnogo uspješnijih sezona bordo tima koje pamte navijači i Trivunović, šokirala je ovog bh. stručnjaka.
– Šta da mislim o smjeni Musemića? Ili bilo čijoj drugoj smjeni? Ako se klub odluči da dovede nekoga onda valjda to urade na osnovu nekog kredita koji je taj trener stekao tokom svoje karijere, na osnovu njegovog rada, rezultata, znanja i iskustva. I onda mu daš vrijeme, period da nešto stvori, pri tom ne vršeći pritisak na njega. A u fudbalu je potreban period. Barem godinu dana. VRIJEME JE U FUDBALU KLJUČNO. Na žalost kod nas je čest slučaj da trenere, ljude koji su 10, 20 i više godina u fudbalu, koji su trenirali i ranije nekoga i koji su igrali fudbal, dovode ljudi koji ga nikad nisu igrali i koji se ne razumiju mnogo u taj sport. Meni se čini da bolje prolaze oni koji su jaki na jeziku i koji kažu „ma šta ovaj zna, ja bih to bolje radio“, nego oni koji su zaista u tom poslu i koji rade 8-9 i više sati dnevno, kaže naš sagovornik, koji je i sam bio u kontatku s koševskim „bosom“ Ismirom Mirvićem svojevremeno, međutim tada nije došlo do uspostavljanja saradnje što naravno ne znači da se u budućnosti to neće ostvariti.
VAR soba – bolest bh fudbala
Nakon Sloge kaže da će kratko odmoriti mada postoje realne šanse da uskoro ponovo sjedne na klupu neke ekipe.
– Jedan klub u Srbiji sam odbio prije desetak dana zbog Sloge. Ja sam im odmah rekao da me uopšte ne zanima koliki je novac u pitanju, pitat ću ih neke druge stvari koje me zanimaju više. Opet se sad pojavila neka priča, pa ćemo vidjeti. Saznat ću više u narednim danima, objasnio je Trivunović.
Suđenje u bh fudbalu je glavna bolest svih ligaških nivoa već godinama, a na žalost u posljednje vrijeme spornije su one odluke koje se donose gospoda u VAR sobama, pred očima TV kamera i kompletnog auditorijuma, sviju nas koji to posmatramo, nego one od strane glavnog sudije koji je na terenu.
Svjesni su toga i treneri koji rade pod takvim uslovima, ali oni na žalost ne mogu mnogo toga promijeniti osim da što je više moguće izbjegavaju teže konflikte s organima koji vode sudijsku politiku kako sebi i svom klubu u kojem rade ne bi napravili još veći problem.
– I dok sam bio igrač, a kasnije i kao trener prilazio sam svim sudijama i zahvaljivao se i čestitao. Isto sam uradio primjera radi i na posljednjoj utakmici Efendiću koji nam je sudio protiv Veleža, a sudio nam je i ranije jedan meč. Isto tako i sudiji Bilbiji protiv Širokog. Imao sam uvijek korektne i sportske odnose s njima na utakmicama. Ja sam razočaran što dolazimo u situaciju da više pričamo o sudijama i suđenju. Umjesto da pričamo o tome kako su primjera radi, tribine u Prijedoru punije i stadion ima reflektore koje nije imao prije, kako je liga jača, kako su tereni kvalitetniji, mi pričamo o nekim drugim stvarima. To je kod nas jednostavno tako, rekao nam je 42-godišni trener.
Radio na Kipru
Dohvatili smo se i reprezentacije koja večeras gostuje na Kipru i okviru kvalifikacija za Mundijal 2026.. Računica je jasna – favoriti smo i pobjeda nam otvara realne šanse da čak i prvi završimo u grupi iako nakon Kipra imamo još dvije preteške utakmice protiv Rumuna i Austrijanaca.
Trivunović je prij tri godine radio na Kipru gdje je trenirao ekipu Ethnikosa, pa je imao priliku da odlično upozna kiparski fudbal.
– Na Kipru jako mnogo ulažu, radi dosta španskih, portugalskih i drugih stranih trenera. Ekipe dovode dosta stranaca i liga je stala na noge, vrlo je tvrda. Što opet možda utiče negativno na kvalitet njihove reprezentacije, ali ta reprezentacija i dalje dobro igra. Neće nam biti lako to je sigurno, ali ja naravno od srca im želim mnogo sreće, i selektoru i ekipi. Pokazali su da imamo ekipu koja je sposobna da napravi veliki rezultat. Očito se iz onih poraza ranijih mnogo naučilo. Demirovića, istina, nema, ali možda neko drugi uleti i riješi taj problem, zablista. Često je tako. Demirović svakako ne bi mogao mnogo toga sam uraditi.
– Momci su jedan dobar, zdrav kolektiv postali i to je ono što je pozitivno u našoj selekciji i naša najveća snaga. Svi treba da im damo podršku kako bi se pozitivna energija dobila na relaciji navijača i igrača, zaključio je Trivunović.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.