Za mnoge, jedan od najboljih napadača današnjice, Kane je dugo bio simbol vrhunskog igrača bez srebrnine, sve do dolaska u München.
No, iako je Kane dočekao svoju šampionsku sezonu, fudbalska istorija pamti nekoliko velikana koji nikada nisu osjetili slast osvajanja velikog trofeja. Donosimo priče o trojici fudbalskih velikana koji su karijere završili – praznih ruku.
Socrates – genije koji je ostao bez velikih pehara
Brazilski maestro Socrates Brasileiro Sampaio de Souza Vieira de Oliveira, poznat jednostavno kao Socrates, bio je kapiten legendarne reprezentacije Brazila sa Svjetskog prvenstva 1982. godine. Iako se radi o jednom od najinteligentnijih i tehnički najpotkovanijih vezista u historiji, njegov trofejni bilans je iznenađujuće prazan.
Tokom karijere nastupao je za klubove poput Botafoga-SP, Corinthiansa, a jednu sezonu proveo je i u Fiorentini. Osvojio je samo tri regionalna naslova Campeonato Paulista (1979, 1982. i 1983), koji se ne smatraju nacionalnim niti međunarodnim trofejima.
Uprkos globalnom statusu ikone, ostao je simbol neostvarenog kolektivnog uspjeha.
Giuseppe Signori – magični ljevonogi napadač bez pehara
Giuseppe Signori bio je jedan od najubojitijih napadača u Serie A tokom 1990-ih. Najviše se pamti po nastupima za Lazio i Bolognu, gdje je bio istinski lider na terenu. U 553 odigrane utakmice, postigao je čak 263 gola, te je tri puta bio najbolji strijelac Serie A.
Najveći timski uspjeh mu je srebro s Italijom na Svjetskom prvenstvu 1994. godine. Osvojio je Serie B s Foggiom, ali nikada nije podigao ni jedan veliki trofej. Ostaje upamćen kao veliki umjetnik igre koji, nažalost, nikad nije bio okrunjen titulom.
Antonio Di Natale – vječni simbol Udinesea
Mnogi kažu da je Antonio Di Natale bio jedan od posljednjih romantika u modernom fudbalu. Umjesto transfera u veći klub, odlučio je ostati vjeran Udineseu, gdje je i postao klupska legenda. U crno-bijelom dresu odigrao je 446 utakmica i postigao 227 golova.
Di Natale je bio dvostruki najbolji strijelac Serie A, igrač godine i ključni napadač reprezentacije Italije, za koju je upisao 42 nastupa i 11 pogodaka. Najbliže trofeju bio je 2012. godine, kada je Italija poražena u finalu Evropskog prvenstva od Španije.
Iako nije osvajao trofeje, njegova veličina je neupitna – kako na terenu, tako i van njega. Nakon smrti kolege Piermaria Morosinija, Di Natale je preuzeo doživotnu brigu o njegovoj sestri s invaliditetom.
Dok Harry Kane konačno uživa u šampionskom trenutku s Bayernom, ostaje podsjetnik da trofeji ne određuju uvijek veličinu igrača. Socrates, Signori i Di Natale su legende čije su karijere ispisane nevjerovatnim talentom, ali i velikim “šta bi bilo kad bi bilo”, prenio je N1.