Prema pisanju srbijanskih medija, čini se da se radi o samoubistvu.
Rođen je u Bajinoj Bašti gdje je počeo da se bavi fudbalom. Igrao je 4 godine za Slobodu iz Užica, da bi 1998. godine prešao u beogradski Partizan. Godine 2003. prelazi u rumunski klub Nacional, gdje se nije proslavio i godinu dana kasnije dolazi u Borac iz Čačka.
U Borcu igra dvije sezone i obnavlja svoju karijeru. Godine 2006. prelazi u OFK Beograd gdje doživljava procvat karijere. Igrao je u ovom klubu dvije sezone, gdje je bio kapiten i veliki ljubimac navijača. Igravši u ovom klubu izborio je status reprezentativca. Igrao je u grčkom Panseraikosu, zatim po povratku u Srbiju jednu polusezonu je ponovo branio u Čačanskom Borcu, da bi konačno pred sezonu 2010/11. potpisao dvogodišnji ugovor sa Partizanom, gdje je igrao do kraja karijere, piše sportal.blic.rs.
Debi u dresu seniorske reprezentacije Srbije je imao 6. februara 2008. u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Makedonije
Ilić je 2013. počeo da radi kao trener golmana u Partizanu, a tu poziciju je napustio 2016. godine.
Navijači Partizana će posebno pamtiti da je bio dio generacije koja je preko Anderlehta ušao u Ligu šampiona, kada su Belgijanci promašili tri udarca sa bijele tačke. Postao je miljenik navijača, skandirali su mu “Ti si prvi golman Radiša” i kada je došao Vladimir Stojković.