Iz Džibutija u Ujedinjeno Kraljevstvo dovela ga je njemu nepoznata žena kad mu je bilo devet godina. Bio je prisiljen brinuti se za djecu neke porodice.
“Godinama sam potiskivao sjećanje na to, ali ne možete to potiskivati zauvijek”, rekao je Farah koji je ranije tvrdio da je u Ujedinjeno Kraljevstvo stigao s porodicom kao izbjeglica iz Somalije. Sad tvrdi da njegovi roditelji nikad nisu bili u Ujedinjenom Kraljevstvu te da njegova majka i dvoje braće žive na porodičnoj farmi u Somalilandu. S četiri godine ostao je bez oca. Ubijen je.
Postao slugaKad mu je bilo osam ili devet godina, odveden je iz svog doma te preseljen kod jedne porodice u Džibutiju. Završio je u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje ga je odvela žena koju nikad nije vidio, navodi BBC. Rekla mu je da ga vodi kod njegove porodice u Evropu i poručila mu da se odsad odaziva na ime Mohamed, koje je pisalo u lažiranim papirima s kojima je i završio ondje.
“Preda mnom je poderala te papire i bacila ih u kantu za smeće. Znao sam da sam u problemima”, prisjetio se Farah trenutka koji je uslijedio kad je stigao u London.
Morao je čistiti kuću i paziti na djecu, rekao je i dodao da je to bio uslov da dobije hranu te da mu je žena zaprijetila da o svemu mora šutjeti ako želi ikad više vidjeti svoju porodicu. Godinama mu je bilo zabranjeno da pohađa školu. Često se zaključavao u kupatilo i plakao, istaknuo je i dodao da je jedini izlaz u cijeloj situaciji vidio u tome da izađe iz kuće i trči.
Porodica u kojoj je bio prisiljen raditi ga ispočetka nije puštala u školu, a onda je s 12 godina ipak poslan na školovanje. Njegov nastavnik fizičkog Alan Watkinson je primijetio kako se dječak preobrazi kada dođe na atletsku stazu.
Nakon što se povjerio Watkinsonu, nastavnik je nazvao socijalnu službu i uspio smjestiti Moa kod druge porodice iz Somalije.
“Nedostajala mi je i dalje moja porodica, ali od tog trenutka sve je bilo bolje. Osjećao sam se kao da je puno briga skinuto s mojih ramena. Osjaćao sam se kao ja. Tada je Mo izašao na vidjelo, pravi Mo”, ispričao je, između ostalog.
Kasnije se Farah počeo dokazivati kao sportista, a dodao je kako želi da njegova priča potakne raspravu o trgovini ljudima i ropstvu.
“Nisam znao da je toliko ljudi koji prolaze isto što sam i ja prolazio. To samo pokazuje koliko sam imao sreće. Ono što me spasilo, što me izdvojilo od drugih je to što sam mogao trčati”, otkrio je Farah.